Vijesti
26. 2. 2019.

O suzbijanju govora mržnje: Sloboda govora nije sloboda ugnjetavanja & poticanja na nasilje!

Dr. sc. Irena Petrijevčanin Vuksanović, naša saborska zastupnica te doktorica informacijskih i komunikacijskih znanosti, nedavno je u Glasu Slavonije objavila autorski članak o govoru mržnje & manipulacijama lažnim vijestima na Internetu, europskoj legislativi kojom se pokušava stati na kraj tome negativnom fenomenu, ali i o populističkim i senzacionalističkim nastupima kojima se ruši dostojanstvo Hrvatskom saboru te o okrutnosti i netolerantnosti Živog zida koji se obilato koristi društvenim mrežama kao oružjem za „strijeljanje“ svih političkih suparnika & neistomišljenika.

Vrlo poučni članak prenosimo u cijelosti:

O zlouporabi interneta & Živom zidu

Servisi društvenih mreža jesu plodno tlo za govor mržnje. Štoviše, ondje plasirana informacija ne podliježe provjeri istinitosti, što za posljedicu ima širenje neistinitih informacija nevjerojatnom brzinom i lakoćom. Kasnije dokazati da je nešto neistinito nema, nažalost, jednak učinak osim ako je istinita informacija plasirana odmah kada i lažna te jedna dokazima opovrgne drugu, što se ne događa gotovo nikada.

Mreže kao oružje za „strijeljanje“

Stranka Živi zid obilato se koristi društvenim mrežama kao oružjem za „strijeljanje“ svih političkih suparnika. Pritom kao „streljivo“ koriste: neistinite informacije, lažne vijesti, dezinformacije, govor mržnje i slično.

Gotovo svaka njihova objava na društvenim mrežama u sebi sadržava jedan od ovih elemenata nerijetko i više, ponekad i sve. Kada primjerice, objave da ova Vlada ne upravlja državnom blagajnom u interesu građana to zvuči dramatično. Istina je suprotna jer je prvi put od hrvatske neovisnosti ostvaren proračunski suficit. Drugim riječima, država je uprihodila više nego što je potrošila unatoč svim izazovima, brojke kažu da je suficit opće države za 2017. iznosio 3,15 milijardi kuna. Dakle, imate neistinu koja je objavljena na Internetu, a s druge strane nemate mogućnost za istinu. I to se širi bez ikakve odgovornosti.

Poziv na javni linč novinarke

Nekada je jedno od pravila novinarskog izvještavanja bilo: Audiatur et altera pars, tj. neka se čuje i druga strana. Tada je gledatelj ili čitatelj imao objektivniji, kvalitetniji uvid u objavljeno. Na društvenim mrežama danas je svatko urednik bez ikakve odgovornosti za objavljeni sadržaj.

Poziv na javni linč novinarke koja je objavila istinite informacije o pronevjeri i malverzacijama unutar Živog zida smatram dokazom da vodeće osobe te stranke nemaju demokratičnosti, uključivosti, tolerancije pa ni i razboritosti već su skloni diktaturi, podčinjavanju pa i okrutnostima prema neistomišljenicima. To je opasno, jer možemo pretpostaviti što bi bilo da takve osobe u ruke dobiju konkretnu vlast.

O europskoj legislativi & njemačkom zakonu

Mediji su danas zahvaljujući Internetu i društvenim mrežama doživjeli i negativnu transformaciju u smislu narušavanja objektivnosti i prenošenja točnih informacija. Uz pomoć Interneta može se lako organizirati kibernetički napad s ciljem krađe dokumenata, novca, informacija, podataka ili npr. onesposobljavanje električne mreže neke države ili blokade nekog državnog tijela, banke, zračne luke, tvrtke.

Internet je otvorio cijeli niz novih momenata koji prije nisu postojali i koji zahtijevaju određene alate i mehanizme kako sve skupa ne bi odvelo svijet u nekom smjeru koji se može vidjeti u SF filmovima katastrofe. Zato smatram da svaka odgovorna politika i Vlada ne može dopustiti da se internetski prostor koristi npr. za zlostavljanje ili ugrozu nacionalne sigurnosti.

Uklanjanje govora mržnje u roku od 24 sata

Hrvatski premijer Plenković nedavno je i u Europskoj komisiji apostrofirao odlučan stav Hrvatske u borbi za očuvanje visokih standarda ljudskih prava, sloboda govora, ali istodobno i potrebu iznalaženja najboljih mehanizama za borbu protiv svih oblika njihove zlouporabe na Internetu.

Europska Komisija je radi potrebe povećanja intenziteta borbe protiv govora mržnje s Facebookom, Twitterom, Googleom i Microsoftom sklopila tzv. Kodeks postupanja prema kojem su te kompanije obavezne sudjelovati u borbi protiv govora mržnje na Internetu, dužne su razvijati procedure i stalno osposobljavati administratore za prepoznavanje i uklanjanje govora mržnje u roku od 24 sata.

Gdje je granica između spornih sadržaja & ljudskih prava

Sloboda govora nije sloboda da se nekog ugnjetava, širi mržnja, potiče na nasilje i slično. Vidim da se u raspravama na stručnim tijelima između zemalja članica itekako pazi da se ni s čim ne ugrozi sloboda govora i ljudska prava, ali da se sporni sadržaji trebaju ukloniti. Naravno da je svakoj državi članici, pa tako i Hrvatskoj, prepušteno da uredi svoj zakonodavni okvir kojim će se definirati određena pravila ponašanja na Internetu. Europska tijela daju smjernice i direktive te je potom svaka država ponaosob pozvana da donese svoju legislativu u koju ugrađuje potrebne mehanizme.

Zakonodavci diljem Europske unije trenutačno imaju gotovo identične probleme oko lažnih vijesti, govora mržnje, elektroničkog nasilja, ugrožavanja kibernetičke sigurnosti i sličnih internetskih ugroza usmjerenih na pojedince, institucije ili tvrtke.

Njemačka: kazne i od 50 mil. eura

U Njemačkoj se primjenjuje novi zakon čiji je cilj konačno stati na kraj govoru mržnje na društvenim mrežama. Tvrtke koje unutar 24 sata od prijave takvog sadržaja ne uklone sporni sadržaj mogle bi dobiti kazne, pazite, do maksimalno 50 milijuna eura za svaki zasebni slučaj!

Taj je njihov Zakon o nadzoru mreža ili tzv. Netzwerkdurchsetzungsgesetz izazvao brojne polemike no ipak je na koncu donesen. Prvenstveno će se fokusirati na Facebook, Twitter i YouTube, ali će nadgledati i Snapchet, Google, Instagram, pa čak i rusku verziju Facebooka, VK. Građani čak i ne moraju biti korisnici društvene mreže kako bi mogli prijaviti prekršaj, već to mogu učiniti putem online formulara upućenog Ministarstvu unutarnjih poslova.

U Francuskoj posebni zakon protiv lažnih vijesti

U Francuskoj se također ubrzo očekuje donošenje posebnog zakona protiv širenja lažnih vijesti. Taj zakon bi omogućio blokiranje ili brisanje sadržaja na društvenim mrežama koji se, primjerice, u vrijeme izbora procijeni kao „lažna vijest“. Međutim, kao i u Njemačkoj, otvorila se polemika zbog bojazni oko narušavanja slobode govora.

Stručnjaci znaju da Internet uključuje brojna policy područja i aktere koji nisu uvijek razvidno povezani i usklađeni. Možemo govoriti o Internetu kroz dva parametra. Prvo o tehnološkim i tehničkim aspektima kao što su mrežni standardi, mrežni kapaciteti i brzina Interneta te potom, drugo, o Internetu u kontekstu ljudskih prava, javnog interesa, medijskog pluralizma, tržišnog natjecanja. I jedno i drugo treba na neki način regulirati.

Novi zakonodavni paket (i) u Hrvatskoj

Jasno, lakše je zahtijevati povećanje brzine Interneta, nego se boriti protiv lažnih vijesti. Nedavno sam rekla da naše medijsko zakonodavstvo treba hitno nove cipele jer su noge prerasle postojeće. Zapravo, imate sadržaje i pojave koji uopće nisu regulirani našim zakonima ili su ovlaš dotaknuti.

Ova Vlada je najavila da će resorno Ministarstvo donijeti novi zakonodavni paket koji će se dijelom odnositi i na servise društvenih mreža. Inače, Hrvatski zakoni i Ustav u potpunosti su harmonizirani s europskom pravnom stečevinom kada je riječ o ljudskim pravima i slobodi govora i tu se ne bi trebali brinuti da će doći do narušavanja standarda koje imamo.

Portali ne podliježu dostatnoj regulaciji

Inače, za nadzor elektroničkih medija (radio, televizije, internetski portali) nadležna je Agencija za elektroničke medije, odnosno unutar nje Vijeće za elektroničke medije sukladno Zakonu o elektroničkim medijima. Doduše, ako govorimo o Internetu, Zakon se samo u 4 članka odnosi na internetske portale.

Lako se zaključi da u odnosu na televiziju internetski portali ne podliježu dostatnoj regulaciji, dok prema društvenim mrežama uopće nema regulacije. Primjerice, nema odgovornosti za širenje lažnih vijesti, nema sankcija.

Poticanje, pogodovanje ili širenje govora mržnje

Dat ću vam primjer za televizije, odnosno nadzor njihovih programskih sadržaja u našem zakonodavstvu. Od 2009. Zakon o elektroničkim medijima dopunjen tzv. Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama prema kojoj se zemlje članice EU obvezuju da će spriječiti i sankcionirati diskriminaciju po vjerskoj, političkoj, spolnoj rasnoj ili drugoj osnovi kao i poticanje, pogodovanje ili širenje govora mržnje. Konkretno, čl. 69. tog Zakona kaže da Vijeće donosi odluku o oduzimanju koncesije televizijskom nakladniku u takvim slučajevima.

Ako Agencija za elektroničke medije dokaže da je bilo govora mržnje u televizijskom programu - kakve su sankcije za tu televiziju? Ovako: do 2009. postojala je dvojaka mogućnost kazne: novčana kazna od 100 tisuća do milijun kuna te privremeno ili trajno oduzimanje koncesije.

Oduzeta mogućnost novčane kazne

Međutim, izmjenama Zakona Agenciji je oduzeta mogućnost novčane kazne te ostaje isključivo čl. 76. Zakona odnosno Privremeno ili trajno oduzimanje koncesije. Po meni bi trebalo vratiti i novčane kazne tim više što je u zemljama EU-a ta mogućnost i dalje zakonska opcija. Naime, regulatorna tijela u EU-u imaju mogućnost stupnjevanog novčanog kažnjavanja. Zapravo, mislim da je oduzimanje koncesije nekoj televiziji zbog govora mržnje u EU iznimka.

Novčano kažnjavanje nakladnika radija ili televizije ostalo nam je jedino u Zakonu ako je u programu citiram: „narušio ustavni poredak ili nacionalnu sigurnost RH“.

Lažne vijesti „potpuno izvan dometa“

Inače, ako govorimo npr. o govoru mržnje u medijima, Vijeće za elektroničke medije nije jedino tijelo koje može „izreći sankciju“. Govor mržnje je također kažnjiv po Kaznenom zakonu (čl. 325.) gdje je za utvrđivanje kršenja zakona nadležno državno odvjetništvo. DORH priprema i dopune „Naputka o radu na kaznenim djelima počinjenim iz mržnje“, a koliko znam, dovršena je i revizija DORH-a o postupanjima vezanima za kaznena djela govora mržnje.

U svakom slučaju, hrvatski zakoni prepoznaju diskriminaciju i govor mržnje - sve od Ustava, Kaznenog zakona, Zakona o medijima, Zakona o HRT-u, Zakona o elektroničkim medijima itd. Dok za lažne vijesti ne stojimo dobro. A kao što sam rekla, društvene mreže su pak „potpuno izvan dometa“.

Mreže kao manipulacijsko sredstvo

Društvene mreže iznimno su moćno komunikacijsko, ali i manipulacijsko sredstvo. Samo u Hrvatskoj Facebookom se koristi više od 2 milijuna ljudi. Vidjeli smo da se uz pomoć društvenih mreža mogu dobiti izbori i mijenjati društveno-politički sustav neke zemlje. Nitko odgovoran ne bi dopustio da tako moćno sredstvo bude potpuno izvan dometa države na čijem prostoru djeluje.

Znamo da algoritmi „pamte“ naše interese i preferencije te sukladno tome podastiru izvore informacija što dovodi do toga da svatko tko se informira samo putem društvenih mreža ima od strane algoritama „servirane informacije od jednih te istih izvora“ - što naravno isključuje druge. Na taj način stvaraju se grupacije osoba koje svoje stavove temelje na ograničenim izvorima i također su lakše podložne manipulaciji.

Društvene mreže „staviti u zakone“

Tradicionalni mediji kao televizija izgubili su bitku s društvenim mrežama koje su postale moćniji distributer informacija građanima, no osim pluseva imamo i minuse. Nedostaje transparentnosti i uređenosti, nedostaje i odgovornosti za sadržaje koji se distribuiraju.

Smatram da će u narednom razdoblju postojati velik pritisak da se društvene mreže na neki način „stave u zakone“ jer je nužno da se uspostavi neka razina odgovornosti za ono što se objavljuje na društvenim mrežama. Isto tako, od kompanija vlasnika društvenih mreža očekivat će se sve veća suradnja i proaktivan pristup umjesto dosadašnje pozicije gdje su kompanije kao Facebook bile gotovo superiorne u odnosu na tijela države u kojoj pružaju svoje usluge. Onoliko brzo koliko se bude mijenjala internetska tehnologija, mijenjat će se i usluge i servisi društvenih mreža.

Psihometrija - prate Vas & profiliraju

Za sve one koji strahuju od moći društvenih mreža i „praćenja naših interesa na Internetu“ nemam dobre vijesti za budućnost. Naime, već se razvila znanstvena disciplina pod nazivom psihometrija koja doslovno prati i mjeri ponašanje online korisnika te na osnovu tih podataka daje psihološku procjenu korisnika.

Na temelju psihološke procjene korisnika, mediji i kompanije mogu odrediti svoju ciljnu grupu i vršiti selekciju i personalizaciju vijesti te ciljano distribuirati određenu vrstu vijesti prema svojoj ciljnoj grupi. Recimo, ako primijetite da vas Internet zapljuskuje reklamama određenih proizvoda, najvjerojatnije je učinjen vaš psihoprofil. Možete zamisliti gdje to vodi u budućnosti.

O populističkim nastupima u Saboru

Oni koji imaju određenu razinu građanske odgovornosti i intelektualne ozbiljnosti ne mogu ne biti zgroženi populističkim nastupima u Hrvatskom saboru. Ispada da što je netko arogantniji, manje obrazovan i manje kulturan - to ima širu publiku.

Međutim, nisu zastupnik Pernar i slični populisti i senzacionalisti središnji problem, oni su nažalost samo posljedica, a uzrok je kriza povjerenja u sistem, u institucije, politiku... da nije toga ne bi bilo ni takvih osoba. Zato se protiv toga naučinkovitije bori rezultatima i činjenicama.

Vrijeđati - jednostavnije nego se pripremiti

S jedne strane imate generaliziranje da ništa ne valja niti se što radi, što naravno ne stoji, a s druge strane to treba pobijati s nabrajanjem rezultata što se sve radi ili će se raditi u mandatu ove Vlade.

Neki zastupnici potenciraju osobne uvrede i sukobe jer im je tako jednostavnije nego da se pripreme za temu koja je doista na dnevnom redu, čime ruše dostojanstvo Sabora i onemogućavaju konstruktivan rad. Nije čudo da se već dulje vrijeme iz sabornice baš i ne pokazuje što znači imati odgovornost i obveze prema pojedincu, društvu i državi.

A A A