Razumijem Penavu - Na izborima je dobio povjerenje sugrađana i najbolje poznaje stanje u Vukovaru

Proširivanje prava pripadnika srpske nacionalne manjine nije obveza, već mogućnost koja ovisi o ocjeni stanja i stečenim uvjetima. Penava je najbolje upoznat s posljedicama nasilnog uvođenja dvojezičnih ploča, a dobio je mandat da vodi grad i donosi odluke za dobro svih Vukovaraca - istaknuo je ministar uprave i člana Središnjeg odbora HDZ-a Ivan Malenica za Večernji list.

Intervju na temu ćirilice u Vukovaru, referendumima, reguliranju sukoba interesa i reforme državne uprave prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Ive Boban Valečić:

Ivana Malenicu u vrućoj fotelji ministra uprave dočekao je niz politički osjetljivih pitanja. U intervjuu rađenom putem e-maila ministar za Obzor otkriva kako nanovo planira pokrenuti raspravu o Zakonu o sukobu interesa, nakon što je nacrt njegova prethodnika naišao na otpor javnosti. Za razliku od prethodnog ministra Lovre Kuščevića, Malenica kaže kako nije uputno govoriti o samovolji Povjerenstva za sukob interesa. Kad je riječ o blokadi Povjerenstva zbog premijerova prigovora o sukobu interesa njegove čelnice Nataše Novaković, naglašava da treba čekati odluku Upravnog suda i zakonom propisati tko je nadležan za sukob interesa članova Povjerenstva. Novi zakon o referendumu je na usuglašavanju, a provjera potpisa za inicijativu “67 je previše” trebala bi biti gotova u roku od mjesec dana, najavljuje ministar.

Nedavna odluka Ustavnog suda vezano uz ćirilicu u Vukovaru izazvala je dosta kritika. Možete li objasniti, što bi se po njoj u Vukovaru zapravo trebalo dogoditi?

Ustavni sud izdao je nalog Gradskom vijeću Grada Vukovara da u listopadu ove godine održi raspravu i razmotri dostignuti stupanj razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među građanima Vukovara. Na temelju te rasprave i zaključka Gradsko vijeće donosi odluku o mogućnosti, odnosno potrebi proširivanja opsega osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine novim pravima iz kataloga prava predviđenih Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Dakle, proširivanje prava nije obveza, već mogućnost koja ovisi o ocjeni stanja u Vukovaru. S tim u vezi želim naglasiti da Ustavni sud nije prihvatio zahtjev za ukidanjem članka 7. Statuta slijedom kojeg se kolektivna prava srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara osiguravaju kada se za to steknu uvjeti.

Zbog čega je vukovarski gradonačelnik Penava zapravo kritizirao odluku? Razumijete li njegove razloge?

S ljudske strane razumijem izjave gradonačelnika Penave koji je najbolje upoznat s trenutačnim stanjem u gradu Vukovaru, ali i s posljedicama nasilnog uvođenja dvojezičnih ploča u Vukovaru. U tom dijelu, teško je iz moje perspektive ulaziti u njegove razloge jer on bolje poznaje životnu situaciju u Vukovaru. Gradonačelnik Penava dobio je na izborima povjerenje svojih sugrađana da vodi grad i donosi odluke za dobro svih Vukovaraca, a svoj dobar odnos prema pripadnicima nacionalnih manjina pokazao je brojnim potezima.

Penavu je podržala i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, što je u SDSS-u protumačeno kao njezin sukob s Ustavnim sudom. Dijelite li to mišljenje?

Koliko mi je poznato, i predsjednik Ustavnog suda rekao je da izjave predsjednice ne predstavljaju sukob s odlukom Ustavnog suda.

Kod primjene dvojezičnosti i drugih manjinskih prava traži se da ona bude sa svrhom poticanja snošljivosti između manjina i većinskog naroda. Je li uopće moguće zamisliti uvjete pod kojima bi ćirilica u Vukovaru poticala snošljivost?

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina navodi da se njegove i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava pripadnika nacionalnih manjina moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštovanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

U tom smislu, kako bi se pitanje prava pripadnika nacionalnih manjina kvalitetno riješilo, potreban je širi društveni dijalog i rasprava.

Manjine, s druge strane, s pravom traže da se primijeni ono što im je kao pravo zapisano u zakonu. Ne bi li bilo poštenije promijeniti zakon, ako je on neprimjenjiv?

Svrha zakona je poštivanje pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda. Treba nastaviti unapređivati postojeću razinu dijaloga i zalagati se za primjenu prava, u skladu s Ustavom i zakonima. Treba reći da se dio prava iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Vukovaru poštuje.

Puno je kritika i na račun popisa stanovništva koji je pokazao da je među vukovarskim pukom više od trećine Srba. Tvrdi se da je u tom popisu puno onih koji ne žive u Vukovaru, ali imaju prijavljeno prebivalište zbog drugih benefita koje nosi hrvatsko državljanstvo. Što kažete na te kritike?

Građani Vukovara najbolje znaju tko i kako živi u njihovu gradu, međutim popis stanovništva najbolji je način utvrđivanja udjela nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu.

Iz SNV-a tumače da bi puna dvojezičnost kada jednom zaživi postala stečeno pravo i da se naknadno ne bi mogla poništiti čak ni ako novi popis stanovništva pokaže da Srbi u Vukovaru ipak ne čine trećinu. Dijelite li njihovo mišljenje? Koji bi u tom slučaju uopće bio motiv vukovarskih vlasti da odobre dvojezične natpise?

Jedinice lokalne, odnosno regionalne samouprave statutima uređuju pitanja upotrebe jezika i pisma nacionalnih manjina sukladno odredbama Ustavnog zakona i Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Zakonskim odredbama definiran je prag od trećine pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu te smatram kako je sve u tom smislu precizno izrečeno.

Na ministarskoj funkciji dočekalo vas je i pitanje novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Vaš prethodnik tvrdio je da je zakon gotov i da će se donijeti prije ljeta, što se nije dogodilo. Kada ćemo vidjeti taj nacrt?

Sami znate da sam tek preuzeo Ministarstvo uprave, a s tim i postojeće nacrte zakonskih rješenja s kojima se detaljnije upoznajem. Među njima je i nacrt Zakona o sprječavanju sukoba interesa za koji je iz prakse vidljivo da su potrebne određene izmjene. Cilj nam je donijeti zakonski okvir koji će omogućiti daljnji iskorak prema kvalitetnijem i učinkovitijem sustavu preveniranja sukoba interesa. Kako bismo dobili što kvalitetnija zakonska rješenja, osobno zastupam mišljenje da je o ovom važnom pitanju potrebna sveobuhvatna rasprava, odnosno dijalog svih zainteresiranih čimbenika.

Mislite li i vi, kao Kuščević, da bi novi zakon trebao “ukinuti samovolju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa”? Jesu li ovlasti Povjerenstva prevelike i u kojem dijelu?

Smatram da nije uputno govoriti o samovolji Povjerenstva, kako vi kažete, već je nužno prije svega revidirati one zakonske odredbe koje nisu dovoljno precizne, urediti ona pravna pitanja koja trenutačno nisu propisana te ukloniti nedostatke Zakona uočene u primjeni. Zastupam stav da Povjerenstvo treba biti neovisno i nepristrano tijelo, važan antikorupcijski mehanizam koji će kao podlogu za svoj rad imati kvalitetan zakonski propis.

Tomislav Karamarko, zatim Martina Dalić, a sada i premijer Plenković osporavali su nadležnost Povjerenstva da donosi i objavljuje odluke na temelju zakonske odredbe o načelima djelovanja dužnosnika? Treba li po vama Povjerenstvo imati tu ovlast?

Slažem se s dijelom odluke Ustavnog suda u kojoj govori da načela djelovanja dužnosnika iz članka 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa mogu biti osnova za utvrđivanje nastanka sukoba interesa ili potencijalnog sukoba interesa iz članka 2. Zakona. Također se slažem sa stajalištem da su to norme koje izražavaju temeljne vrijednosti i služe za tumačenje konkretnih normi Zakona. Treba pričekati odluku Upravnog suda koji će odgovoriti na pravna pitanja koja je Ustavni sud u svojoj Odluci ocijenio važnima. Neka od tih pitanja odnose se i na granice ovlasti Povjerenstva, uključujući i pravnu osnovu

Plenković je blokirao odlučivanje Povjerenstva u predmetu vezanom uz osnivanje skupine Borg. Tko je, po vama, nadležan donijeti odluku o izuzeću Nataše Novaković u ovom predmetu?

To je još jedno pitanje koje je svakako potrebno riješiti novim zakonom.

Gotov je, navodno i nacrt novog Zakona o referendumu. Hoće li on uskoro u javnu raspravu?

Nacrt postoji, no predmet je dodatnog usuglašavanja.

Kao što vam je poznato, trenutačno zakonski okvir ne uređuje precizno sve aspekte referendumskog procesa pa ih je svakako potrebno jasnije urediti kako bi se osigurala maksimalna transparentnost i zajamčila mogućnost kvalitetnog ostvarivanja prava građana neposrednim odlučivanjem.

Jesu li točne informacije da će se potpisi za referendum ubuduće provjeravati u DIP-u?

To je jedna od mogućnosti koju je potrebno dodatno razmotriti.

Vaš je prethodnik izazvao dosta kritika zbog poništenja više od 40 tisuća potpisa za inicijativu Narod odlučuje. Jedna od primjedbi bila je i da se valjanost potpisa mjerila na temelju nepropisanih kriterija, poput čitkosti. U provjeri potpisa inicijative “67 je previše” radit će se na temelju statističkog uzorka. Otkud takva promjena pristupa?

Ministarstvo uprave nije, kako vi kažete, poništavalo potpise. S obzirom na to da me dočekala odluka oko inicijative referenduma „67 je previše“, detaljnije sam se upoznao s cijelim procesom. Utvrđivao se broj i pravovaljanost potpisa usporedbom podataka upisanih u potpisnu listu s podacima u registru birača. U odnosu na to upućuje se na odredbu članka 8.e Zakona o referendumu sukladno kojoj birači koji se izjašnjavaju o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma upisuju u prvi slobodni red uvezanog popisa svoje ime i prezime i osobni identifikacijski broj te se osobno potpisuju. Dakle, ime i prezime te OIB upisani u potpisnu listu morali su međusobno odgovarati te odgovarati podacima upisanima u registar birača. Među spomenutih 40.000 nevažećih daleko preteže broj nevažećih potpisa zato što su bili dvostruki - njih oko 8000. Istina, primjenjuje se drukčija metoda provjere, metoda uzorka, umjesto svih potpisa, ali iz objektivnih i praktičnih razloga. Naime, statistička metoda slučajnog uzorka može biti pouzdana samo ako prikupljeni broj potpisa birača značajno premašuje potreban broj potpisa birača za raspisivanje referenduma. U ovom slučaju prikupljeno je znatno više potpisa od potrebnog, dok kod Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj to nije bio slučaj.

Hoće li novi zakon precizirati kriterije po kojima se neki potpis ima smatrati valjanim?

Kriteriji postoje, zakonski je propisano da osoba unosi ime, prezime, OIB i potpis te time iskazuje svoju volju za referendumom. I ti propisi moraju biti poštovani. Ali, bit će još rasprave i o tome.

Utvrdi li se da su sindikati prikupili dovoljno potpisa, kada možemo očekivati raspisivanje referenduma?

To ovisi o Hrvatskom saboru, a Ministarstvo uprave svoj će dio posla nastojati odraditi u sljedećih mjesec dana.

Donesen je i novi Zakon o sustavu državne uprave, no sada svjedočimo ubrzanoj prilagodbi drugih zakona kako bi se ovlasti s države prenijele na urede za upravu po županijama. Zašto ti zakoni nisu bili unaprijed pripremljeni?

Zakon o sustavu državne uprave temeljni je zakon kojim se otvara mogućnost prenošenja ovlasti državne uprave na županije te daje obvezu izmjene ostalih 66 zakona. Zakoni su spremni, ali poštuju se rokovi prethodnih koraka od objava na prethodnom savjetovanju. Upravo kako bi sve bilo po planiranoj dinamici Vlada donosi zaključak i za sada smo u svim rokovima.

S obzirom na to da ovlasti još nisu prenesene, kako uprava trenutačno uopće funkcionira? Je li onima koji bi ih trebali primjenjivati jasno što je trenutačno u njihovu djelokrugu? Kada možemo očekivati puni prijenos ovlasti na županije?

U Zakonu o sustavu jasno piše da do izmjena posebnih zakona kojima se stječu uvjeti za Sporazum između države i županije o preuzimanju poslova sve poslove obavlja Ured državne uprave (UDU). Puni prijenos planiran je 2. siječnja 2020. Ministar sa suradnicima i ostalim resorima definirao je posjet svakoj županiji zajedno s predstojnikom UDU-a kako bi prošli sve segmente novog preustroja te da 2. siječnja 2020. bude prvi radni dan novog sustava bez ikakvih problema. Posao je zahtjevan i složen, ali razradili smo svaki korak. Uprava funkcionira uredno, budući da uredi državne uprave nastavljaju s radom, odnosno, svakodnevnim rječnikom rečeno - i dalje postoje i rade - sve do stupanja na snagu već spomenutih posebnih zakona kojima će se poslovi iz njihove nadležnosti povjeriti županijama. Stupanjem na snagu tih zakona, županije će razmjerno povjerenim poslovima, preuzeti i državne službenike, namještenike, pismohranu i drugu dokumentaciju te opremu i sredstva za rad mjesno nadležnih ureda državne uprave. Državni službenici i namještenici nastavljaju obavljati poslove na kojima su zatečeni te imaju pravo na plaću prema dosadašnjim rješenjima, odnosno ugovorima o radu do donošenja rješenja o rasporedu na odgovarajuća radna mjesta u upravnim tijelima županija, osim službenika i namještenika koji do 31. prosinca 2025. stječu uvjete za starosnu mirovinu, a koji se do 1. listopada 2019. izjasne o sporazumnom prestanku državne službe te ostvaruju pravo na otpremninu.

Vaš prethodnik najavljivao je da će se reformom sustava državne uprave broj zaposlenih smanjiti za 2500. Je li se to dogodilo? Koliko je trenutačno zaposlenih u državnoj upravi?

Kao što je i najavljeno, smanjenje broja zaposlenih planirano je za siječanj 2020. godine, pripajanjem ureda državne uprave županijama. Prema podacima iz lipnja 2019., u državnim tijelima zaposleno je 35.379 službenika i namještenika, plus zaposlenici MORH-a i MUP-a.