Slovenija samo gubi vrijeme i energiju. Hrvatska će u Schengen jer je to u interesu i Europske unije!
Dr. sc. Davor Božinović za Slobodnu Dalmaciju: Bilateralni granični spor traje gotovo tri desetljeća. Da je njegovo razrješenje presudno, ni Slovenija ni RH ne bile u EU-u. To je potpuno odvojeno pitanje od hrvatskog pristupanja Schengenu.
Intervju potpredsjednika Vlade RH, ministra unutarnjih poslova i međunarodnog tajnika HDZ-a prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Hrvoja Prnjaka i Vladimira Urukala:
Dr. sc. Davor Božinović, prošli je četvrtak započeo sudjelovanjem na 3. međunarodnoj konferenciji “Sigurnost povijesnih gradova” u Solinu, da bi potom obišao policijske postaje u Makarskoj, Imotskom, Vrgorcu i Sinju, u čiju obnovu MUP, u suradnji s lokalnom zajednicom i uz potporu fondova EU-a, ulaže gotovo 40 milijuna kuna. U Imotskom upravo niče potpuno nova zgrada.
A kad smo već kod ulaganja, MUP investira i oko 10 milijuna kuna vrijednosti u policijske objekte na otocima Visu i Hvaru, te u Solinu i Splitu. Idućeg tjedna, Božinović će opet posjetiti Split, gdje će u utorak (danas - op. ur.) predstaviti prioritete hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije u krovnom prioritetu “Europa koja štiti”.
Zato razgovor i počinjemo aktualnim “europskim temama”... Hrvatska je ispunila tehničke uvjete za ulazak u Schengen. Ali gotovo odmah smo se suočili i s prijetnjama slovenske blokade. Slovenski predsjednik Borut Pahor jasno je dao do znanja da slovenska blokada našeg ulaska u schengensko područje ovisi o odbijanju Hrvatske da provede arbitražnu presudu o graničnom sporu koju Slovenija smatra konačnom.
Može li se ta politička ucjena pokazati kao dugotrajnija blokada našeg ulaska u Schengen?
Bilo kakva politička ucjena bila bi gubitak vremena i energije i za Hrvatsku, ali i za Sloveniju, a pogotovo za Europu, jer Hrvatska u Schengenu neupitan je sigurnosni interes EU-a. Granica između Hrvatske i Slovenije u trenutku hrvatskog članstva u Schengenu postaje tek unutarnja granica tog prostora, no ostajemo predani i konstruktivni u rješavanju otvorenog pitanja sa susjednom državom.
Uostalom, naš granični spor traje, u različitim varijantama, zadnjih gotovo tri desetljeća. To je bilateralno pitanje i da je njegovo razrješenje bilo presudno za članstvo Hrvatske ili Slovenije u EU-u ili Schengenu, nitko od nas ne bi bio u Europi. To je, dakle, potpuno odvojeno pitanje od hrvatskog pristupanja Schengenu, stoga sam uvjeren da će se u stvarnosti to i potvrditi, unatoč povremenim porukama koje se čuju na slovenskoj političkoj sceni.
Od predstavnika vlasti slušali smo o strateško-diplomatskoj važnosti ulaska RH u Schengenski prostor. No, nekako je nedovoljno pojašnjeno - kakvu korist će u svakodnevnom životu tzv. obični građani imati od toga?
Schengen je jedno od najvažnijih, pa i najvidljivijih postignuća projekta EU-a. Unutar njezinih granica svakodnevno putuje oko 3,5 milijuna osoba, a na schengenskom području koje obuhvaća 26 zemalja, živi oko 400 milijuna ljudi. Ljudi posluju, rade, putuju i studiraju bez granica praktično na cijelom jednom kontinentu.
U suprotnom scenariju, postoji procjena da bi zatvaranje unutarnjih granica EU-a tijekom 10 godina dovelo do troška do 200 milijardi eura te otežalo prekogranično putovanje za 1,7 milijuna ljudi. Već tih nekoliko brojki govori koliko je Europa bez granica važna ideja, a Hrvatska svakako želi i treba biti dio toga, jer je to u interesu naših ljudi.
Siguran sam da je svakome ugodnije, jeftinije i jednostavnije doći od Splita do Amsterdama kao da se zaputio od Splita do Zagreba ili Križevaca. I na putu plaćati kavu i gorivo istom valutom. Schengen i eurozona su dvije preostale karike kojima se Hrvatska namjerava integrirati s EU-om. Ova Vlada promišljeno i uspješno vodi zemlju u tom smjeru.
Zašto je članstvo u Schengenu važno i s aspekta sigurnosti?
Imat ćemo pristup viznom informacijskom sustavu, na što se nadovezuju dva nova europska informacijska sustava koja će nam omogućiti uspostavu pametnog nadzora granica. To znači da ćemo bolje pratiti kad je pojedini putnik ušao i napustio Hrvatsku pa ćemo moći određenim putnicima i prije dolaska na hrvatske granice odbiti ulazak ako ne ispunjavaju neki od uvjeta za ulazak i boravak u schengenskom prostoru. To će znatno povećati i unutarnju sigurnost Hrvatske.
Poznato je iz primjera Bugarske i Rumunjske da zeleno svjetlo Europske komisije još ništa ne govori o samom datumu ulaska u Schengen. Što Hrvatskoj sada predstoji?
Prvo, Rumunjska i Bugarska ni izdaleka nisu prošle tako detaljnu i opširnu provjeru. Te su dvije zemlje, kao i države tzv. velikog vala proširenja, evaluirane samo u području zaštite podataka, u policijskoj suradnji, izdavanju viza te, naknadno, u primjeni schengenskog informacijskog sustava. Hrvatska je provjere i uvjete morala ispuniti u četiri dodatna područja: u pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima, propisima o vatrenom oružju, povratu i ponovnom prihvatu te nadzoru vanjske granice.
Svoju pozitivnu ocjenu o Hrvatskoj Europska komisija će predstaviti Europskom parlamentu te uputiti na potvrđivanje Vijeću Europske unije zajedno s nacrtom provedbene odluke. Naš je cilj da odluka Vijeća o našem članstvu bude spremna što prije.
U vrijeme našeg predsjedanja Vijećem u prvoj polovici iduće godine ulazimo u tzv. presidency mode, u kojem nije uobičajeno predlagati odluke koje se tiču zemlje predsjedateljice. No, nastavit ćemo sve diplomatske aktivnosti kako bismo pridobili podršku za političku odluku o Hrvatskoj u Schengenu. Tu odluku Vijeće donosi jednoglasno. Ukratko, nastavit ćemo korak po korak pripremati teren, a posvećenost cilju ne može ostati bez uspjeha.
Što se tiče zaštite granice, nastavljamo jačati ljudstvo, sposobnosti i opremu. Ovakva dinamika i kontinuitet kojom već dvije godine opremamo hrvatsku policiju nikad nije zabilježena, i nastavit ćemo djelovati u tom smjeru. Imamo posebne timove u Ravnateljstvu i Ministarstvu koji, temeljem zahtjeva s terena, pripremaju projekte opremanja kojim apliciramo na dodjelu europskih sredstava. Mogu reći da je to već jedan uigran i učinkovit mehanizam s vidljivim rezultatima.
Hrvatska će iduće godine predsjedati EU-om, što znači da će u našu zemlju dolaziti i velik broj europskih dužnosnika: je li MUP već sada spreman za sve to, imate li dovoljno ljudi za taj opsežan posao?
Naravno da je MUP spreman. Hrvatska policija je svoje sposobnosti pokazala u nizu situacija, od velikih političkih skupova s nizom štićenih osoba, prisjetite se, primjerice, samita Kina + 17, do niza velikih događaja s desecima i stotinama tisuća sudionika. Bit ćemo na visini zadatka i još jednom poslati sliku o Hrvatskoj kao sigurnoj i dobro organiziranoj zemlji. Građani će, naravno, o svemu što se njih tiče biti na vrijeme obaviješteni.
U MUP-u je osnovano Povjerenstvo za pripremu i provedbu aktivnosti povodom predsjedanja kao i Stožer za sigurnost. Osim toga, već neko vrijeme prikupljamo iskustva drugih država predsjedateljica, Slovačke, Estonije, Bugarske, Austrije, Rumunjske vezana uz sigurnost tijekom predsjedanja Vijećem EU-a. U kontaktu smo s partnerskim službama Europske komisije i Vijeća EU-a.
Izradili smo procjenu potrebnog broja policijskih službenika i opreme za osiguranje i zaštitu štićenih osoba, objekata i prostora. Policijske službenike angažirat ćemo iz različitih ustrojstvenih jedinica MUP-a, a još prošle godine počeli smo s obukom dodatnih policajaca koji će biti angažirani na osiguranju štićenih osoba i objekata. Izradili smo i planove osiguranja objekata. Za vrijeme održavanja Europskih vijeća u Bruxellesu u prvoj polovici 2020., uputit ćemo i tim od 13 naših službenika na ispomoć kolegama u Glavno tajništvo Vijeća EU-a.
Premijer Plenković je ovih dana izjavio da će Hrvatska tijekom predsjedanja EU-om pridavati veliku važnost unutarnjoj sigurnosti i zauzimati se za tješnju suradnju članica u borbi protiv organiziranog kriminala, pranja novca i financiranja terorizma, sve na temelju europske zakonodavne inicijative “Europa koja štiti”. Možete li kao prvi čovjek MUP-a jamčiti da neće sve ostati samo na lijepim željama?
Prioritete našeg predsjedanja u području sigurnosti definirali smo u konzultacijama s Glavnim tajništvom Vijeća i Europskom komisijom. Postavili smo ih ambiciozno, ali i realno. Aktivno sudjelujemo na svim sastancima Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove, znamo što je u pojedinim područjima ostvareno, a što traži dodatni naglasak. Suzbijanje terorističkog sadržaja na internetu je zakonodavni prijedlog koji namjeravamo do kraja usuglasiti. To je iznimno važno za jačanje unutarnje sigurnosti EU-e.
Internetske kompanije želimo obvezati na uklanjanje takvog sadržaja u najkraćem mogućem roku. Općenito, namjeravamo poticati učinkovitiju provedbu zakona, što uključuje i bolju policijsku suradnju u suzbijanju svih oblika prekograničnog kriminaliteta. Smatramo da je to ključno za ponovnu uspostavu povjerenja na europskoj razini, narušenog posljedicama migracijske krize i terorističkih napada u pojedinim državama. Upravo je obnova narušenog povjerenja ključ za povratak normalnom funkcioniranju Schengena.
Posljedice migracijske krize i teroristički napadi u Berlinu, Londonu, Parizu i drugim gradovima razlog su što se šest država, Njemačka, Francuska, Austrija, Danska, Švedska i Norveška, odlučilo za ponovne kontrole na unutarnjim granicama Schengena.
Jedan od naših prioriteta bit će i interoperabilnost informacijskih sustava, u čemu je Hrvatska jedan od predvodnika. Bili smo među prvih osam članica koje su provele direktivu o putnicima u zračnom prijevozu, među prvima smo u postupak uputili Zakon o provjeri biometrijskih podataka koji je važna pretpostavka za razmjenu informacija u novim europskim informacijskim sustavima.
Među najučinkovitijim smo korisnicima schengenskog informacijskog sustava. Hrvatska je šesta država na svijetu po korištenju Interpolovih baza podataka i u Europi po korištenju schengenskog informacijskog sustava. U brojevima to znači prosječno 330 milijuna provjera godišnje i pronalazak prosječno 16 tisuća potražnih osoba, vozila, isprava i predmeta. Od tog broja prošle je godine u Republici Hrvatskoj evidentiran prolazak 4835 osoba koje su druge države stavile pod diskretan nadzor zbog nacionalne sigurnosti ili operativnog interesa.
Ne radi se, dakle, o listi želja, već o pitanjima u kojima je važno postići napredak tijekom našeg predsjedanja Vijećem. To je važno i za Hrvatsku i za Europsku uniju. Mi smo i inače vrlo uspješni u suradnji s drugim državama i policijama u borbi protiv organiziranog kriminala uključujući krijumčarenje oružja, ljudi i droga, u borbi protiv terorizma, cyber kriminala i mnogih drugih oblika kriminala koje je donijelo suvremeno doba. Hrvatska je visoko profilirani partner na međunarodnoj sigurnosnoj sceni, svako malo imate prilike pročitati vijest o uspješnom prekidanju lanca kriminala. Dio smo upravo te “Europe koja štiti”, i to važan dio.
Bili ste u Solinu na konferenciji “Sigurnost povijesnih gradova - izazovi turizma“. Hrvatska sasvim sigurno ne bi bila posjećeno turističko odredište da nema očito dominantne percepcije sigurne zemlje. Kolika je u tom smislu zasluga MUP-a, odnosno, na kakve izazove i teškoće pritom najčešće nailazite?
Da, Hrvatska je percipirana kao mirna i sigurna zemlja. No, nije riječ samo o dojmu, to proizlazi i iz svih međunarodnih rang-lista sigurnih zemalja, na kojima Hrvatska vrlo visoko kotira. U tome je velika zasluga hrvatske policije. Ni ovakav turistički uzlet kakvom svjedočimo zadnjih godina ni mnogo toga drugoga u čemu smo krenuli naprijed ne bi bilo moguće da nismo stabilna i sigurna zemlja.
A što se tiče izazova o kojima govorite, oni postoje da bi se rješavali. Iako, bilo bi jednostavnije da smo, preuzimajući mandat, naslijedili bolju situaciju u policiji. U opremljenost policije, u poboljšanje materijalnih uvjeta službenika, u obnovu policijskih postaja uložili smo milijune, što proračunskih, što europskih sredstava, no što je još važnije, uložili smo političku volju i znanje da dugogodišnje probleme riješimo sustavno i održivo.
Kad je riječ o upornim pokušajima migranata da se kroz Hrvatsku domognu zapadne Europe, neki opet zazivaju - vojsku na granici. Ima li potrebe za takvim rješenjima?
Hrvatska policija nosi se s migrantskom krizom i u trenutku se može prilagoditi svim scenarijima. Da nije tako, život u Hrvatskoj, pa i Europi, drukčije bi izgledao, Hrvatska ne bi bila kandidat za Schengen, a primjerice Slovenija bi imala puno većih briga od razgraničenja u Savudrijskoj vali.
I doista nema potrebe ni povoda da se svako malo poteže pitanje vojske na granici. Imamo 6.500 pripadnika granične policije kojima se u svakom trenutku mogu pridružiti pripadnici specijalne policije i drugih rodova. U suvremenu opremu i sve ostale preduvjete za sigurnost granice uložili smo i ulažemo 270 milijuna eura iz europskih fondova. Imamo jednu od najjačih graničnih policija u Europi, i po ljudstvu i po opremi, imamo razrađen sustav sprječavanja ilegalnih migracija na graničnoj crti i u nekoliko prstenova u dubini teritorija.
Opet, često ističete da migracije neće prestati preko noći?
S migrantskim pitanjem nosit ćemo se vjerojatno još godinama, pa i desetljećima. To je europski i globalni fenomen, na koji se pokušava naći zajednički odgovor. To je put kojim treba ići, uz sve poteškoće koje objektivno postoje. Na Sjeveru Afrike i Bliskom istoku su milijuni ljudi koji žele doći u Europu. Nijedna zemlja, od Njemačke, Italije ili Hrvatske, nije u stanju sama riješiti taj izazov, jer, jednostavno govoreći, brojevi su veliki. Ali, oni nisu na razini 2015.-16. i stoga djelujemo kombinacijom postupanja na granici i snažnim diplomatskim angažmanom da se ne ponove veliki valovi iz tog razdoblja, kad je kroz Hrvatsku prošlo oko 700.000 ljudi.
Paralelno s tim radimo na rješavanju problema na izvorištu migracija, kako bi se tim ljudima stvorilo okružje koje ih neće poticati da napuštaju svoje domove. Dakako, puno je lakše to reći nego provoditi u praksi. Zato je potrebno neprestano praćenje stanja, snaženje nadzora granice i velik diplomatski posao, prvo oko iznalaženja europskog stava, a onda i zajedničkog nastupa prema državama Azije i Afrike odakle ti ljudi dolaze.
Mi već dvije godine komuniciramo da to nije problem koji se može riješiti preko noći, a u prilog tome govore brojni faktori koji utječu na migracije, od dramatičnih klimatskih promjena do neriješenih političkih i ratnih žarišta, a o ekonomskoj neravnoteži da i ne govorimo. Zato, svi koji ga pojednostavljuju i nude neka brza rješenja, jednostavno ne razumiju svu tu kompleksnost.
Ponavljam, jedini put je sredstvima iz europskih fondova, na koje u tu svrhu može aplicirati isključivo policija, jačati kapacitete kroz angažman sofisticirane tehnike, kojom možemo koliko-toliko šparati ljudske kapacitete i učinkovito sprječavati nezakonite migracije.
Neki kažu da policija ne govori istinu kad kaže da se ne koriste sila i nezakonite radnje kod zaustavljanja migranata, a drugi opet ukazuju na licemjerje onih koji kritiziraju policijsko zaustavljanje ilegalnih ulazaka u RH, dok iste te udruge i organizacije u svim drugim slučajevima deklarativno brane principe funkcioniranja pravne države i seciraju ponašanje policije? Dakle, očito je da problem migranata nije samo humanitarno pitanje. Ima li i tu politiziranja?
Naravno, tema migracija, i legalnih i ilegalnih, kao stvorena je za politiziranje, naročito je plodna u izbornim kampanjama. Jedan dio javnosti pokazuje više sućuti za migrantsku populaciju, a drugi bi još oštriji pristup. Mi percipiramo te kritike, ali ne odustajemo od politike po kojoj ne dopuštamo ilegalne migracije, uz uvažavanje svih europskih i nacionalnih normi zakonitog policijskog postupanja. Time smo se kvalificirali za ulazak u Schengen, kao i za povlačenje europskih fondova bez kojih bi, i to treba reći, sve bilo puno teže, jer bi sav financijski teret nošenja s migracijama u tom slučaju pao na naš proračun.
Ponavljam, problematika migracija je vrlo kompleksna i sučeljava niz pitanja, od ekonomskih i pravnih do sigurnosnih, humanitarnih, demografskih i kulturoloških. Realno, ona izaziva mnoge prijepore, pa i političke procese unutar Europske unije. Zato je naš pristup fokusiran, odlučan i racionalan, s ciljem da građani sve to što manje osjete i žive uobičajenom životom u izmijenjenim okolnostima kakve vidimo i u našem neposrednom susjedstvu. Pogotovo nam je to važno kao turističkoj destinaciji.
Bavarski državni ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann je za nedavnog boravka u Zagrebu pohvalno govorio o graničnoj kontroli u Hrvatskoj. Je li vam to potvrda da radite dobar posao ili je gospodin Herrmann, eto, samo neinformiran o navodnim brutalnostima hrvatske policije prema migrantima?
Stvarno sumnjam da je jedan europski ministar unutarnjih poslova neinformiran. A potvrda da radimo dobar posao stigla je mnogo puta, samo ove godine u nekoliko navrata, i to s Vijeća europskih ministara unutarnjih poslova i pravosuđa, a “točka na i” stavljena je odlukom Komisije o ispunjavanju tehničkih uvjeta za Schengen. Taj zahtjevan posao odradili smo u vrlo složenim okolnostima. Migrantsko pitanje u mnogočemu je podijelilo Europu, Schengen je trenutno “iskočio iz tračnica” uvođenjem kontrola na unutarnjim granicama, nemamo ni jedinstven odgovor na pitanje azila.
Mislite li doista da bismo uspjeli proći kroz takav filtar, a da u svim segmentima nismo dokazali spremnost, zrelost i efikasnost u čuvanju granice? Kako komentirate javni apel ministrice zdravstva Unsko-sanskog kantona Nermine Ćemalović koja je ustvrdila da među migrantima u Bihaću i Kladuši ima zaraženih HIV-om, hepatitisom i drugim zaraznim bolestima i da tamošnje vlasti nemaju snage i sredstava nositi se s tim? Vidite li to kao novi oblik pritiska na hrvatsku i međunarodnu javnost? Očito je da se BiH sve teže nosi s humanitarnim aspektom migrantske krize?
BiH se teško nosi sa svim aspektima migrantske krize, na što upozoravamo već dvije godine. Govorili smo da je za BiH važno jačanje istočne granice, kao što smo mnogo puta upozoravali da je za sve zemlje na balkanskoj ruti važno očvrsnuti granice. To je stalni problem o kojem sam razgovarao na desecima sastanaka, i na europskoj razini i s kolegama iz zemalja na balkanskoj ruti.
Kad države dopuste da cijelo jedno područje postane korzo za ilegalne migracije, naravno da se javljaju problemi s kojima se gotovo nemoguće nositi. I nitko nije na dobitku, ni migranti ni države u kojima su zapravo zaglavili. Nadam se da to razumiju i svi koji na bilo koji način stavljaju pod upitnik djelovanje hrvatske policije.
Vratimo se na domaći teren: čini se da je, usprkos većim kaznama za prekršitelje prometnih propisa, ipak sve više teških nesreća; barem se takav dojam stvara u medijima? Znači li to da veće kazne kao preventiva ne djeluju?
Djeluju, itekako. Novi zakon pokazuje rezultate, u ovoj je godini ipak 12 posto manje smrtno stradalih nego godinu ranije, a manje je i prometnih nesreća.
No, naš je cilj sve te tragične brojke svesti na najmanju moguću razinu. Upravo izvjesnost da ćete za ozbiljan prometni prekršaj biti ozbiljno i promptno kažnjeni, djeluje kao jako dobra prevencija. Naravno da je potrebna i ona druga strana medalje, policija godinama ulaže u prevenciju i u edukaciju, počevši od školske dobi. No, ne možemo utjecati na sve, mnogo je toga u odgoju, u kulturi ponašanja i odgovornosti koja se ogleda i u prometnoj kulturi. Što je u glavi čovjeka koji je mnogo puta zatečen za volanom pijan, kojem je oduzeta vozačka zbog sulude jurnjave, koji je možda već skrivio tešku nesreću i opet sve to ponavlja?
Kakvo je stanje sigurnosti u dalmatinskim gradovima, posebice u Zadru koji se u zadnjih mjeseci učestalo spominje na stranicama crnih kronika kao grad u kojem se događaju brutalni zločini? Je li to samo naš dojam?
Sigurnosna situacija u Zadru kreće se u uobičajenim okvirima. Uostalom, Zadar je, kao i druga naša turistička središta, proživio još jednu uspješnu sezonu i upravo je u tom gradu bio Stožer za sigurnu turističku sezonu. Slučajevi koji su skrenuli pozornost najšire javnosti i medija na Zadar po svojoj su prirodi brutalni, žrtve nasilja najgore vrste su djeca i mladi, a određene dojmove i reakcije izazvao je epilog tih slučajeva, nakon što je policija odradila svoj posao.
Split je često bio udarna vijest zbog serije paljevina automobila na ulicama. Kako komentirate podatak da je od 16 zapaljenja automobila ove godine splitska policija dosad razriješila - tek dva slučaja?
Žao mi je što me nećete pitati o besprijekorno izvedenom osiguranju utakmice Hrvatske i Mađarske reprezentacije u Splitu. Valjda se nešto može zaključiti o stanju sigurnosti u gradu kad policija vrhunski odradi svoj posao oko nogometne utakmice visokog rizika i sve prođe dobro, naravno, zahvaljujući i samim građanima... Dobro. Vratimo se vašem pitanju.
Dakle, kad je riječ o paljevinama, treba reći da se radi o izuzetno kompleksnim kriminalističkim istraživanjima, a za čije uspješno razrješenje su ključne dvije stvari: materijalni dokazi i suradnja s oštećenom osobom. Za ova djela, nažalost, karakterističan je deficit materijalnih dokaza, ali često i potpuni izostanak suradnje između žrtve i policije. Kada suradnja izostane, policija ima znatno teži i dugotrajniji put u pronalasku počinitelja.
Ono što je sigurno jest da policija ne odustaje od rasvjetljavanja svih okolnosti i ne odustaje od pronalaska počinitelja. Brojnost te vrste problematike u ovoj godini je na razini petogodišnjeg razdoblja, a ako već hoćete, u odnosu na prošlu godinu, u istom razdoblju zabilježeno je pet slučajeva paljevina manje.
Rezultati su itekako vidljivi. Podsjetit ću vas na dugotrajno istraživanje koje je uspješno dovršeno ove godine, baš na splitskom području, a obuhvaćeni su nositelji organiziranog kriminaliteta. I oni su, među ostalim, bili odgovorni za više paljevina počinjenih na području Splita. Vrijeme i trud uvijek daju rezultate tako da uopće ne sumnjam da će i u ovim slučajevima rezultati doći. Splitska policija bilježi odličan rad i po liniji kriminaliteta droga. Zapljene su svakodnevne! Rekao bih da upravo ovakve uspješne aktivnosti policije izazivaju i reakcije unutar kriminalističkog miljea.