Apeliram na učitelje i profesore da nađemo kompromis radi dobrobiti djece!
Andrej Plenković stao je pred članove Sindikata hrvatskih učitelja i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama dok su danas na Trgu sv. Marka držali "Prosvjed šutnje" te ih je pozvao na dijalog. Podsjetio je na sve što je Vlada učinila za prosvjetne radnike. „Dosad smo im povećali plaće za 11.49%, a do kraja mandata ove Vlade porasle bi za više od - 20%!“.
Donosimo ključne poruke predsjednika Vlade RH i HDZ-a:
Za prosvjetne radnike učinili smo puno
U dosadašnjem mandatu naše Vlade prosvjetnim su radnicima plaće već povećane za 11.49%. Da prihvaćaju ponudu o još 2+2+2, plaće bi im se podigle za 18.3%, plus još 2% koje jamčimo ako se do 1. srpnja ne postigne dogovor o koeficijentima. To je činjenica. Dakle, u mandatu jedne, ove Vlade plaće bi im porasle za više od - 20%! Pri čemu ne računamo pozitivne učinke porezne reforme. S pravom možemo konstatirati da smo za učitelje i profesore, za sve zaposlenike u javnom i državnom sektoru, učinili puno, a da pritom - vrijedi naglasiti - nismo zaduživali zemlju poput SDP-ove Vlade.
Problem koeficijenata želimo riješiti dijalogom
Najavili smo, zajamčili da ćemo ispraviti nepravedne koeficijente. U dijalogu sa sindikatima i uz pomoć izvanjskih suradnika želimo napraviti temeljitu analizu koliko uistinu vrijedi složenost pojedinog radnog mjesta. Ne želimo brzinskim odlukama nanijeti nove nepravde. Riječ je o vrlo kompleksnoj materiji, ali i vrlo velikom volumenu sredstava: radi se o 70.000 ljudi u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju & o 20.000 u visokom obrazovanju.
Ponašajmo se odgovorno prema djeci!
U interesu je valjda svima da djeca idu u školu, da ne gubimo kalendar rokova ne samo za nadoknadu nastave, nego i za maturu i praznike i prijemne ispite za fakultete. Ponašajmo se odgovorno. Stoga apeliram još jednom, prije svega na učitelje i profesore, ali i na ravnatelje i na roditelje. Nema ništa dobrog u neodlasku u školu. Ako se želi naprijed, mora se učiti, a da bi se učilo, moraju i učitelji i profesori raditi svoj posao.
Sindikati su odbili povećanje od 2% već na rujanskoj plaći
Predstavnici sindikata bili su kod mene još u rujnu - kada su hladno otklonili ponudu o povećanju od 2% kroz dodatak na plaću, i to već onu za taj isti mjesec, iz aktualnog proračuna. Nakon toga je krenula prva verzija štrajka, onda im je ministar Josip Aladrović ponudio 2+2, ali su i to odbili. Dakle, u periodu za koji tvrde da „Vlada ne želi razgovarati“ odbili su 4%. Bilo bi dobro da to ljudi znaju. Bez obzira na to, naša Vlada želi nastaviti dijalog i tražiti zajedničko rješenje.
Konzistentna politika povećanja plaća & životnog standarda
Odustali smo od smanjenja opće stope PDV-a za 1%, odrekli se milijarde i 800 milijuna kuna na prihodovnoj strani proračuna kako bismo mogli nastaviti svoju konzistentnu politiku podizanja plaća & životnog standarda hrvatskih ljudi. To je ono što radimo. Ako dosljedno kroz osnovicu u Temeljnom kolektivnom ugovoru dižemo plaće, to znači da imamo smjer, a da ovo što radimo ima smisla.
Imaju li veću plaću? Imaju. Jesmo li im, kao neki prije, smanjili plaće? Nismo
Temeljno je pitanje imate li veću plaću u mandatu ove Vlade. Imate. A jesmo li, poput nekih prije nas, radili na štetu zaposlenika, smanjivali koeficijente, uvodil krizni porez, ukidali božićnice i regrese? Nismo! Ova je Vlada uspjela fiskalno konsolidirati zemlju - trošimo koliko zarađujemo, ne zadužujemo buduće generacije. I sindikati i profesori i učitelji morali bi uvidjeti da ovdje postoji netko tko je razuman i da sve što se radi ide u prilog i zaposlenicima i umirovljenicima, i mlađima i starijima, ljudima i u javnom i u privatnom sektoru. 4 kruga porezne reforme, neoporezivi primici, podizanjem osobnog odbitka s 3.800 na 4.000 kuna… sve je to koristilo svi našim sugrađanima.
Kumulirana odgovornost svih Vlada do sada
Razumijem da otvaraju pitanje digniteta, ali ono traje već 20-ak godina. Gospoda iz sindikata znaju koliko je u tom razdoblju bilo izmjena koeficijenata: jedan bi ministar izborio ovo, drugi ono, bez sustava i reda, ispravljajući nepravde stvarale su se nove. To je kumulirana odgovornost svih Vlada do sada. A mi smo, vrijedi ponoviti, prvi odlučili uhvatiti se u koštac s tim velikim problemom i iznaći cjelovito rješenje.
Razgovor - jedina metodologija rješavanja problema
Na kraju, ponovno apeliram na profesore i učitelje: radi dobrobiti djece moramo naći kompromis. Ja nemam drugog načina nego da razgovaram, to je jedina metodologija - razgovor.