Plenković je pitanje neravnopravnog položaja Hrvata u BiH stavio u fokus na najvišoj međunarodnoj sceni!

MVEP Grlić Radman za tiskano izdanje Fenix Magazina iz Frankfurta na Majni: U Hrvatskoj danas nema institucionalne adrese na kojoj bi Željko Komšić bio primljen. Tako će biti i nadalje. On je, jednostavno, nelegitimni član Predsjedništva. Nema te prigode, a da predsjednik Vlade RH i ja ne ističemo da su Hrvati u BiH izloženi institucionalnom nasilju. RH je danas uvažena članica EU-a i NATO-a, čije se stajalište s pozornošću sluša“.

Prenosimo dijelove intervjua koji je s ministrom vanjskih poslova RH i članom Središnjeg odbora HDZ-a Gordanom Grlićem Radmanom vodio kolega Stipe Puđa:

S obzirom da veliki broj Hrvata podrijetlom iz BiH živi u iseljeništvu, ne možemo a ne pitati Vas za Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, o čijoj ste provedbi nedavno izvijestili Hrvatski sabor. U njoj se, među ostalim, poziva na promjene Ustava BiH i Izbornog zakona kako bi se postigla ravnopravnost hrvatskog naroda u toj zemlji.

Izvješće o provedbi Deklaracije o položaju Hrvata u BiH bilo je prvi put predstavljano s obzirom na to da je taj dokument bio usvojen pred sam kraj 2018. godine. Sama Deklaracija sadrži dvije komponente - onu političku, koja predviđa zalaganje za Ustavom BiH zajamčeni jednakopravni položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda, te onu tehničku, u kojoj se valorizira pomoć institucija RH Hrvatima u BiH u cilju njihovog o(p)stanka te očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta.

Nema sumnje da Deklaracija ima veliku političku težinu s obzirom da ju je donio Hrvatski sabor te je, zapravo, izvrstan alat za evaluaciju učinjenog. Ipak, posebno mi je drago da je Hrvatski sabor prihvatio zaključke u kojima su napori i djelovanje najviših državnih dužnosnika i državnih institucija tijekom 2019. prema zahtjevima iz Deklaracije ocijenjeni visokom ocjenom.

Ovom Deklaracijom je službeni Zagreb ponovno izrazio nezadovoljstvo izborom Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka. Jeste li pokušali objasniti u Vijeću Europe u Bruxellesu ili njemačkim vlastima u Berlinu kako bi se oni osjećali da Nijemcima u Belgiji tamošnji Valonci ili Flamanci nameću svog predstavnika? Ili Francuzima da netko francuskim Švicarcima iz njemačkih ili talijanskih kantona nameće tko će ih predstavljati?

Mogu otvoreno reći da nema prigode na međunarodnoj političkoj sceni u kojoj predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković, kao i ja osobno, ne ističemo da su Hrvati u BiH izloženi institucionalnom nasilju. To više nije samo pitanje načina biranja Željka Komšića, nego i mnogih drugih pitanja - biranja zastupnika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, izbora u najvažnije državne institucije poput Središnjeg izbornog povjerenstva, pa sve do izbora veleposlanika iz kvote hrvatskog naroda.

Danas u RH nema institucionalne adrese na kojoj bi Željko Komšić bio primljen kao nelegitimno izabran član Predsjedništva BiH. A tako će biti i nadalje.

Deklaracija je u prošlom saborskom sazivu usvojena s 81 glasom za, četiri suzdržana i 11 protiv. Kako tumačite da, osim SDP-ovaca koji su bili protiv, za Deklaraciju nisu glasovali ni predstavnici Mosta i Živog zida, dok su nezavisni zastupnici Marko Vučetić, Tomislav Žagar i Vlaho Orepić bili suzdržani?

Naravno da ova deklaracija nije savršeni politički dokument, ali, kako sam već istaknuo, ona je mjerljiv alat za evaluaciju učinjenog. I stoga smatram da je taj nesumnjivo strateški nacionalni dokument trebao dobiti unisonu saborsku potporu. Nažalost, mislim da smo već navikli da pitanje statusa Hrvata u BiH kod nekih političkih grupacija u Hrvatskom saboru izaziva potrebu politiziranja, uglavnom na štetu obrane ključnih interesa hrvatskog naroda u BiH.

Mi pak imamo jasan stav: pitanje opstanka i društvenog razvoja Hrvata u BiH nesumnjivo je jedan od strateških nacionalnih ciljeva, što je neosporno u korelaciji i s ciljem da suverena BiH postane stabilna i funkcionalna država, članica euroatlantskih organizacija, u kojoj u miru žive tri konstitutivna naroda i uživaju prava koja im jamči Ustav BiH, odnosno Daytonsko-pariški mirovni sporazum.

Premijer Andrej Plenković je sudjelovao u brojnim aktivnostima koje su za cilj imale pridonijeti stabilnosti BiH, davao je potporu reformama i ispunjavanju pristupnih kriterija za EU i NATO. Može li on svojim utjecajem promijeniti dosadašnja stajališta Vijeća sigurnosti i visokih predstavnika u BiH da se ispravi nepravda na štetu hrvatskog naroda?

Tu bih na početku istaknuo da je RH danas uvažena članica EU i NATO-a, čije se stajalište s pozornošću sluša. I tome je predsjednik Plenković svojim djelovanjem itekako pridonio. I osobno mogu svjedočiti da je pitanje neravnopravnog statusa Hrvata u BiH stavio u fokus na najvišoj međunarodnoj sceni. Jasno, smatram da će ti napori pridonijeti ispravljanju nepravde i omogućiti Hrvatima u BiH da uživaju prava konstitutivnog naroda, koja im nedvojbeno jamči Ustav BiH.