Strani veleposlanici Hrvatskoj čestitaju Dan državnosti, a ignorira ga predsjednik RH!?
Predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“ i saborski zastupnik Mario Kapulica: Milanovićev otvoreni prijezir prema Danu državnosti izravno svjedoči da on ne poštuje zakone i norme vlastite države. Predsjednik RH svojom je čašću prisegnuo da će kao državni poglavar čuvati Ustav i zakone, no on nepoštivanjem odluke Hrvatskog sabora - koji je 30. svibanj proglasio Danom državnosti i državnim blagdanom - utire put njihovom derogiranju.
Priopćenje predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“ donosimo u cijelosti:
Milanovićev prijezir prema norma vlastite države
Premda je Milanović i prošle godine posve otvoreno pokazao nepoštovanje prema odluci Hrvatskog sabora o 30. svibnju kao državnom prazniku (Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj NN 110/19 na snazi od 01.01.2020.), njegov ovogodišnji otvoreni prijezir prema tom blagdanu još izravnije svjedoči da ne poštuje norme vlastite države.
Dan državnosti je za predsjednika države, kako je jučer izjavio, praznik koji je hrvatskom narodu 1991. „nametnuo HDZ“ ili - kako se podrugljivo izrazio - „dan pečenih volova“!?
Svehrvatski dan proslave naše državnosti
Nasuprot takvim Milanovićevim ocjenama, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman opisao je 30. svibanj kao dan održavanja prvih slobodnih višestranačkih izbora i dan kada je izabrano vrhovništvo suverene Hrvatske te je u dopisu svim organizacijama HDZ-a poručio da taj dan treba slaviti kao „dan duhovnog pomirenja svih koji su se pod različitim zastavama i idejama borili za slobodu i suverenost hrvatskog naroda sa zavjetom da ćemo svi zajedno i složno raditi za boljitak i sreću svoje domovine.“
Dakle, nije opisao 30. svibanj kao dan pobjede jedne stranke, nego kao svehrvatski dan proslave naše državnosti!
Ignoriranje državnog blagdana
U odnosu sadašnjeg predsjednika RH prema 30. svibnju dva su problema. Prvi je odnos prema uspostavi predstavničkog tijela hrvatskih građana i nositelja zakonodavne vlasti.
Milanović pokazuje da mu je neprihvatljivo to što je pri konstituiranju prvog demokratskog višestranačkog sabora Hrvatska demokratska zajednica bila predvodnik u borbi za demokratizaciju društva te najdosljedniji zagovornik vizije samostalne hrvatske države. I takvom svom političkom stavu, na koji ima pravo, podređuje nešto na što nema pravo, a to je ignoriranje državnog blagdana.
Zar će i Dan Hrvatske vojske proglasiti „stranačkim aktom“?
Primjenom takvog kriterija i ostale ključne odluke Hrvatskog sabora u procesu našeg osamostaljenja mogle bi se interpretirati kao „HDZ-ove odluke“ (s obzirom da je politički nositelj tih odluka bila HDZ-ova saborska većina) i biti osporavane kao „stranački akti“. Moglo bi se to činiti i sa svim bitnim odlukama prvog hrvatskog predsjednika koji je za vrijeme svog mandata, što je Ustav tada dopuštao, obnašao i dužnost predsjednika HDZ-a.
Što je sa nedavno obilježenim Danom Hrvatske vojske, Dana Hrvatske kopnene vojske i 30. obljetnicom ustrojavanja Zbora narodne garde, koji predsjednik Milanović, za sada, priznaje? Može li itko od nositelja državne vlasti sutra dovesti taj datum u pitanje „argumentom“ tadašnje velikosrpske politike da je to zapravo bio dan kada je HDZ osnovao svoju „stranačku vojsku“? I tko je tom logikom izvojevao pobjedu u Domovinskom ratu: hrvatska ili stranačka vojska?
Derogiranje Ustava i zakona
Drugi je problem formalno-pravni odnos prema zakonu što ga je donio Hrvatski sabor, koji je kao najviše predstavničko i zakonodavno tijelo 30. svibanj proglasio Danom državnosti i državnim blagdanom. Osobni pogledi i interpretacije novije hrvatske povijesti to ne smiju dovesti u pitanje. Zato je zabrinjavajuće što to čini predsjednik RH koji je svojom čašću prisegnuo da će se kao hrvatski državni poglavar držati Ustava i zakona.
Zbog toga se, kada već drugi put zaredom odbija građanima čestitati Dan državnosti, predsjednik RH odmiče od uloge institucija nadstranačkog čimbenika našeg političkog i društvenog života te zakona koje je donio Hrvatski sabor. Ignoriranjem ovog, kao i bilo kojeg drugog zakona, predsjednik RH prestaje biti čuvar Ustava i zakona i utire put njihovom derogiranju.