Prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata uskoro pred saborskim zastupnicima

Civilne žrtve kao žrtve velikosrpske agresije na našu domovinu nisu bile prepoznate kako zaslužuju sve do mandata ove Vlade. U mandatu ministra Matića nedostajalo je političke hrabrosti za predlaganje ovog zakona, što civilne žrtve osobito pamte. Oni strpljivo očekuju okončanje ovog dugotrajnog postupka koji se proteže desetljećima i stoga će im ovaj zakon, osim materijalnog učinka, donijeti priznanje društva, koje je ključno za izgradnju demokratskih odnosa i naše vlastite budućnosti - istaknuo je, među ostalim, PPVRH i ministar hrvatskih branitelja (i zamjenik predsjednika HDZ-a) Tomo Medved u razgovoru za Večernji list.

Intervju donosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Renate Rašović:

Na glasanje u Sabor uskoro stiže konačni prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, koji ova populacija čeka čak četvrt stoljeća. Njihova prava dosad su bila regulirana Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, koji je donesen 1992. godine i otada je mijenjan 12 puta, no unatoč brojnim izmjenama, ovim propisom i dalje nisu bili obuhvaćeni svi civilni stradalnici, a prava nisu bila prilagođena potrebama ove populacije. No mjesecima prije donošenja Zakona u javnosti se otvorila intenzivna polemika o potencijalnom „izjednačavanju agresora i žrtve“, a žustra rasprava proteklih dana povela se i u Saboru, u kojem je dio oporbe izrazio bojazan da će zakon omogućiti prava i agresorima i njihovim suradnicima, što su vladajući ocijenili politizacijom i poručili da su zakonom obuhvatili samo nevine civilne žrtve rata. Rasprava se protegnula i nakon ponoći, a najviše polemike izazvalo je pitanje izostanka registra agresora, o čemu razgovaramo s potpredsjednikom Vlade i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom.

Kada će Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata stići na glasanje u Sabor?

O konačnom prijedlogu zakona održana je rasprava u Hrvatskom saboru te će sukladno rasporedu biti uvršten na glasovanje. Koristim ovu priliku da još jednom pozovem saborske zastupnike da podrže ovaj zakon kako bismo pravnu sigurnost koju smo pružili hrvatskim braniteljima i osobama nestalim u Domovinskom ratu pružili i civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.

Moramo se svi skupa zamisliti koju bol nose roditelji koji su izgubili svoju djecu. Pokušajmo zamisliti s kolikom boli žive obitelji nestalih civilnih stradalnika koje pored te boli i neizvjesnosti nisu imale mogućnost ostvariti elementarno pravo prije nego nestalog člana obitelji proglase umrlim. Oni strpljivo očekuju okončanje ovog dugotrajnog postupka koji se proteže desetljećima i stoga će im ovaj zakon, osim materijalnog učinka, donijeti priznanje društva, koje je ključno za izgradnju demokratskih odnosa i naše vlastite budućnosti. Vjerujem da ovaj zakon šalje poruku svima onima koji možda do danas nisu razumjeli žrtvu i patnju civilnih stradalnika Domovinskog rata.

Možete li objasniti na koji će način funkcionirati „ugradnja jasnih i snažnih zaštitnih mehanizama“ kako se ne bi ostvarile bojazni dijela opozicije da će prava iz zakona ostvariti pripadnici agresorske vojske?

Teze o mogućem ostvarivanju prava agresora posve su neutemeljene te uznemiruju prije svega same civilne stradalnike. Ovaj zakonski prijedlog rađen je za civilne stradalnike iz Domovinskog rata. Na početku naše suradnje Zajednica udruga civilnih stradalnika jasno se izjasnila kako nikada ne bi sudjelovala u izradi niti bi podržala zakon koji bi omogućio ostvarivanje prava onima koji su izvršili agresiju na Hrvatsku. Zakon izričito propisuje da statuse i prava ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao i svi oni koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradanja.

Da bi se utvrdilo tko može, a tko ne može ostvarivati statuse i prava iz ovog zakona, koristit će se svi raspoloživi resursi i podaci institucija RH, a sukladno Zakonu o općem postupku svi podaci o kojima se vodi službena evidencija pribavljat će se po službenoj dužnosti, dok je na podnositelju zahtjeva obveza dokazivanja navoda na kojima temelji svoj zahtjev.

Ako se može pretpostaviti da se kroz zakon ne mogu provući agresori, kako regulirati da se ne provuku i pomagači?

U procesu provedbe upravnog postupka detaljno će se analizirati okolnosti stradavanja kao i status osobe u trenutku stradavanja, imajući na umu ono što smo već rekli, a to je da je na podnositelju zahtjeva teret dokazivanja navoda na kojima temelji svoj zahtjev.

Službena tijela detaljno će provjeravati status osobe i okolnosti stradavanja te utvrditi postojanje ili nepostojanje zapreke za ostvarivanje statusa civilnog stradalnika.

Je li to izvedivo bez osnovnog preduvjeta, a to je postojanje cjelovite evidencije pripadnika i pomagača agresorske vojske te civila na tada okupiranom području Republike Hrvatske?

Ne radi se o službenoj evidenciji koja postoji pod određenim nazivom, nego o cjelokupnoj dokumentaciji kojom raspolažu nadležne institucije RH. Važnu ulogu u pribavljanju te dokumentacije imat će Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata kao javna znanstvena ustanova koja prikuplja, objedinjuje, sređuje i zaštićuje svu dokumentaciju i sve podatke nastale u Domovinskom ratu i vezane za rat.

Premda je iz Ministarstva više puta poručeno da žrtve ne treba dijeliti prema etničkom ključu, možete li barem u postotku okvirno reći koliko će srpskih civila biti obeštećeno za zločine koje je počinila hrvatska strana?

Zakon stvara pravnu pretpostavku za pokretanje postupka i reguliranje statusa. Status i okolnosti stradavanja podnositelja zahtjeva bit će osnova za priznavanje statusa. Ne želimo prejudicirati tko će od podnositelja zahtjeva na kraju upravnog procesa i ostvariti.

Bude li, po uzoru na Evidenciju hrvatskih branitelja, i popis civilnih stradalnika nedostupan javnosti, kako javnost može biti sigurna da nije riječ o deseterostruko većem broju, kako tvrde Suverenisti, nego o 2500 osoba, kako tvrdi predlagač zahtjeva?

U procesu izrade zakona učinjena je temeljita analiza na temelju koje smo došli do procijenjene brojke od 2500 novih korisnika statusnih prava. Oduvijek smo transparentno komunicirali podatke o ostvarenim statusima kako iz Zakona o hrvatskim braniteljima tako i iz Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu te ćemo jednako postupati i u slučaju Zakona o civilnim žrtvama Domovinskog rata. Vezano za Evidenciju civilnih stradalnika, ona će jednako kao i Evidencija hrvatskih branitelja, biti dostupna službenim tijelima RH.

Kako odgovarate na kritike da se ovaj zakon, koji je prethodno dobio i podršku Srpskog narodnog vijeća, donosi zbog pritiska koalicijskog partnera iz SDSS-a?

Izradi ovog zakonskog prijedloga pristupili smo vrlo ozbiljno i odgovorno još 2017. godine. Provedene su opsežne analize, usuglašavanja s nadležnim tijelima i javna rasprava i tek kada je tekst prijedloga zakona bio spreman, poslan je u Vladinu i saborsku proceduru.

Saborski klub SDP-a prozvao vas je da ste kao „šprancu“ prepisali njihov zakon iz vremena svojeg prethodnika ministra branitelja Freda Matića. Kako odgovarate?

Civilne žrtve kao žrtve velikosrpske agresije na našu domovinu nisu bile prepoznate kako zaslužuju sve do mandata ove Vlade. U mandatu ministra Matića nedostajalo je političke hrabrosti za predlaganje ovog zakona, što civilne žrtve osobito pamte. Ovaj zakon ne može se na bilo koji način povezati ili tvrditi da je na tragu za nas nepostojećeg nacrta teksta iz 2014. godine.

Riječ je o potpuno novom zakonu koji je nastao u partnerskoj suradnji s civilnim stradalnicima Domovinskog rata i koji odgovara na njihove potrebe i na koji su doista dugo čekali. Zahvaljujem im na strpljivosti i njihovu aktivnom doprinosu u izradi ovog zakona.

Pred saborske zastupnike stižu i izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja, s obzirom na sporost koja je uočena u rješavanju zahtjeva za ostvarivanje njihovih prava. Kako ćete ih ubrzati?

Prateći i analizirajući primjenu zakona iz 2017. godine, kojim je otvoren rok za priznavanje statusa HRVI-ja na osnovi bolesti, uvidjeli smo kako postupak utvrđivanja statusa traje predugo, čak i dvije do tri godine. S obzirom na obolijevanje i starenje naše populacije nužno je napraviti određene izmjene u zakonu te ubrzati postupak, pritom ne umanjujući kvalitetu samog postupka.

Prema postojećoj zakonskoj proceduri za stjecanje statusa HRVI-ja, hrvatski branitelj mora pristupiti prethodnoj stručnoj procjeni koja se obavlja u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi i u kojoj se daje mišljenje o uzročno-posljedičnoj vezi između oboljenja i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nakon toga hrvatski branitelj upućuje se na vijeće vještaka unutar Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te potom na revizijsko vijeće vještaka kako bi se utvrdio postotak oštećenja organizma. U slučaju podnošenja žalbe upućuje se na žalbeno vijeće vještaka u drugom stupnju koje donosi konačni nalaz i mišljenje na temelju kojeg se donosi drugostupanjsko rješenje. Dakle, hrvatski branitelj prolazi četiri razine odlučivanja u postupku utvrđivanja stupnja oštećenja organizma što je više od postupka kroz koji prolaze druge osobe koje nisu hrvatski branitelji, primjerice, invalidi rada.

Iz tog je razloga u cilju ubrzavanja postupka u predloženim izmjenama i dopunama zakona predviđeno izostavljanje prethodne stručne procjene u zdravstvenim ustanovama. Postupak predviđen izmjenama i dopunama zakona pridonijet će bržem rješavanju podnesenih zahtjeva, a ni u kojem smislu neće utjecati na kvalitetu postupka.