Želimo stvoriti društvo u kojem se institucijama vjeruje, nasilje se ne tolerira, a počinitelji se strogo kažnjavaju!
(PHOTO) Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. „Tri godine nakon stupanja na snagu 'Istanbulske konvencije' ništa od onog čime su populisti zastrašivali narod nije se dogodilo. Ali je zato poslana važna poruka da je nasilje neprihvatljivo. I to nije bila jedina poruka - jer svaki međunarodni sporazum kojim se potvrđuje nepovredivost prava žena predstavlja civilizacijski iskorak. Hrvatska, kao moderna država i članica EU-a, želi biti dio svijeta koji podržava takve promjene na bolje te štiti i žene i djecu“ - kazao je Andrej Plenković na Konferenciji visoke razine „Integrirani pristup zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“.
Govor predsjednika Vlade RH i HDZ-a s konferencije održane u zagrebačkom Hotelu Westin donosimo u cijelosti:
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Danas obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. - Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec. Osim trostrukoga bezumnog ubojstva, ranjena je sudska zapisničarka Stanku Cvetković.
Od tog tragičnog događaja prošle su 22 godine, no on ostaje jednako strašan i jednako neshvatljiv - najteži i najbolniji za obitelji ubijenih žena, a najporazniji za društvo u kojem se takvo što moglo desiti.
Nažalost, u te 2e godina prečesto smo svjedočili nasilju nad ženama i gledali razorni utjecaj koje nasilje ima - ne samo na žrtve, već i na društvo u cjelini.
Naša Vlada podigla problem na zasluženu razinu
Osim osuda koje slijede nakon svakog takvog događaja, ova tema je samo povremeno i prigodno bila u fokusu raznih hrvatskih Vlada te stranaka koje su bile na vlasti, kao i onih u oporbi.
I zato treba reći da hrvatska politika nije na adekvatan način tretirala problem nasilja u obitelji i nasilja nad ženama - bio je zanemaren, guran pod tepih, o njemu se šutjelo, a za sve to vrijeme razina nasilja je rasla.
Uz drukčiji pristup ove Vlade i političku volju za borbu protiv nasilja, dva su bitna aspekta za koja mislim da su ovu temu napokon stavila u fokus javnosti, na razinu koja je bila nužna i koja ovakvoj temi treba biti posvećena.
Zakonski okvir treba biti fokusiran na žrtvu
Prvo je angažman svih vas ovdje - predstavnika nevladinih organizacija. Bili ste glasni i uporni te svakodnevno, već desetljećima, ulagali napore u osvješćivanje i suzbijanje fenomena nasilja nad ženama, djecom i u obitelji.
Kao Vlada prepoznali smo i visoko cijenimo vaše iskustvo i znanje, a vaš doprinos u kreiranju mjera za suzbijanje nasilja smatramo ključnim da te iste mjere, osim na papiru, budu učinkovite i korisne - prije svega za žrtve.
Jer upravo sam to, kada smo prije dvije godine imali sastanak u Vladi, od Vas zapamtio - da se cijeli proces, rad svih nadležnih institucija, kao i zakonski okvir, treba fokusirati na žrtvu. U ovom procesu, u ovom pitanju uloga žrtve je centralna.
Vjerujem, da će se naša suradnja - koja je dobar primjer zajedničkog djelovanja institucija države i civilnoga društva u provedbi politika od interesa za opće dobro - nastaviti i u budućnosti.
Krive interpretacije & populističke konstrukcije
Drugi događaj koji je potaknuo da se o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama govori više nego ikada prije jest pristupanje Vlade, a potom i Hrvatskog sabora, ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Svi se sjećamo koliko je polemika izazvao proces ratifikacije, uključujući i podijeljenosti u društvu i Hrvatskom saboru, pa i u mojoj stranci - Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Razlozi za protivljenje bili su različiti: od neupućenosti i neznanja do krivih interpretacija sadržaja Konvencije, njene svrhe i dosega, kao i posljedica njene primjene.
Uvažavajući mišljenje svih naših građana, mi smo razloge - istinske ako ih je i bilo - za protivljenje ratifikaciji otklonili usvajanjem Interpretativne izjave koja je sastavni dio Zakona o potvrđivanju Konvencije i koja je obvezujuća za naš pravni poredak.
A sve preostale konstrukcije - populističke, iracionalne i ponekad nevjerojatne - koje smo imali prilike čuti u procesu i nakon ratifikacije opovrgnulo je vrijeme.
Poruka da je nasilje neprihvatljivo
Tri godine od stupanja na snagu Konvencije ništa od onog čime su određeni pojedinci i populističke stranke zastrašivali ljude nije se dogodilo. Ali smo zato činom potvrđivanja Konvencije poslali važnu političku poruku da je nasilje nad ženama i nasilje u obitelji u Hrvatskoj neprihvatljivo.
I to nije jedina poruka - jer svaki međunarodni sporazum kojim se potvrđuje nepovredivost prava žena predstavlja pozitivnu promjenu i civilizacijski napredak na području ljudskih prava.
A Hrvatska kao moderna europska država, članica Europske unije, želi biti dio onog svijeta koji takve promjene podržava i potiče.
Naše najbolje stručnjakinje sudjelovale su u kreiranju Konvencije, podršku ciljevima Konvencije dali smo kroz potvrđivanje u Hrvatskom saboru, a svrhu ostvarujemo kroz njenu implementaciju u praksi kroz različite resore.
Međunarodni sporazum koji služi za jačanje nacionalnih pravnih okvira
Iskoristit ću ovu priliku da neke od mjera koje smo kao Vlada poduzeli u protekle tri godine danas prikažem na način i u kontekstu s provedbom ove konvencije.
Jedan od argumenta onih koji su bili protiv ratifikacije jest bio da mi sve to već imamo u našem zakonodavstvu. Odnosno, ako nemamo, da možemo urediti i sami, bez pristupanja Konvenciji.
Mislim da je na prvi dio ove primjedbe lako odgovoriti - jer dva kruga izmjena kaznenog zakonodavstva, kao i niz mjera koje smo proveli, jasno pokazuju da nismo bili usklađeni s odredbama Konvencije.
Podsjećam, Konvencija je međunarodni sporazum koji služi za jačanje nacionalnih pravnih okvira i sadrži standarde za prevenciju nasilja, zaštitu žrtava i kažnjavanje počinitelja.
Pooštrili zakonsku politiku kažnjavanja nasilnika
Tako, primjerice, u Konvenciji nije propisana visina sankcije za pojedina kaznena djela nasilja, ali je propisano da te sankcije trebaju biti odvraćajuće - da počinitelj u praksi treba biti adekvatno kažnjen.
Mi smo i prije ratifikacije imali pravni okvir koji je to mogao jamčiti, no praksa nije bila takva. I zato smo pooštrili zakonsku politiku kažnjavanja, odnosno povisili prekršajne kazne i podigli zakonski minimum pojedinih kaznenih djela.
Isto tako Konvencija kaže da će stranke poduzeti mjere kako bi osigurale da se istrage i sudski postupci vezani uz nasilje provode bez nepotrebnih odgoda - pa smo zato izmijenili Zakon o kaznenom postupku i ubrzali proceduru.
Iz toga istog razloga donijeli smo i Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, a početkom slijedeće godine osnovat ćemo i obiteljske odjele na općinskim sudovima u sjedištima županijskih sudova. Sva kaznena djela protiv spolne slobode sada se progone po službenoj dužnosti.
Skloništa u županijama & telefonske linije 24 sata dnevno
Članak 23. Konvencije govori o osiguranju dovoljnog broja skloništa - osigurali smo prostor za skloništa u svih onih 6 županija koje ih dotad nisu imale.
Nastavit ćemo raditi na tome da skloništa zadovoljavaju sve potrebne uvjete - da budu lako dostupna te da omogućavaju sigurni smještaj i proaktivnu pomoć žrtvama.
Telefonske linije za pomoć, odnosno Nacionalni pozivni centar, koji radi 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, u funkciji je od 25. studenog 2020. - i to je dio provedbe obveza Konvencije.
Proširili smo i krug bliskih osoba tako da smo obuhvatili i sadašnje i bivše partnere u intimnoj vezi - i na taj smo se način, nakon niza godina pogrešnog tumačenja, napokon uskladili s Konvencijom.
Ostale obveze koje proizlaze iz Konvencije
Javna kampanja koju provodimo, kao i edukacija policijskih službenika i drugih stručnih osoba, pružanje pravne pomoći, jačanje kapaciteta postojećih odjela za podršku žrtvama i svjedocima na sudovima - sve su to obveze koje proizlaze iz Konvencije.
Pa čak je i ova današnja Konferencija provedba Konvencije - jer njom dižemo razinu javne svijesti o nasilju te stupanj razumijevanja i znanja o mjerama koje se poduzimaju na suzbijanju nasilja.
No, najbolji katalizator i pokazatelj segmenata u kojem naš sustav borbe protiv nasilja nije dobar i ne zadovoljava standarde propisane Konvencijom su problemi u praksi, tj. na terenu.
I ja sam siguran da i dalje postoji znatan prostor za jačanje i dizanje tih standarda, što u stvari znači daljnju implementaciju Konvencije, bolju suradnju svih nadležnih resora, veći angažman i veću političku i javnu vidljivost ove teme.
U pandemiji, nažalost, porast nasilja u obitelji
U kontekstu pandemije Covida 19, koja je znatno izmijenila naš način života, nažalost, bilježimo rast kaznenih djela nasilja u obitelji, dok s druge strane broj prekršajno prijavljenih osoba kontinuirano pada.
Žrtve nasilja u prevladavajućem su broju žene, a nasilje se najčešće događa u obitelji i među bliskim osobama. Posebno nas zabrinjava rast broja femicida.
U zadnje dvije godine imamo porast od više od 50% ubijenih žena i to u oba ključna parametra - i u broju ukupno ubijenih žena i u broju žena ubijenih od bivših ili sadašnjih intimnih partnera.
Ovi trendovi nisu dobri, a jedini način na koji ih možemo preokrenuti jest integrirani pristup, koji uključuje suradnju svih državnih i pravosudnih tijela, ali i civilnog društva i medija.
Edukacija & strože sankcije
Ono što posebno treba naglasiti je potreba učinkovite prevencije, koja podrazumijeva edukaciju od najranije životne dobi, ali i kontinuirano kvalitetno obrazovanje svih dionika u sustavu.
Pritom želim pohvaliti aktivnosti koje Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano provodi na planu edukacije policijskih službenika u pogledu suzbijanje nasilja nad ženama. Tu je napravljen vidljiv pomak.
Jasna poruka da nasilje nije prihvatljivo mora dolaziti i kroz pravosudni sustav, uključujući i kroz izricanje strožih sankcija za počinitelje ovih teških kaznenih i prekršajnih djela, a iznad svega postupci moraju biti brži.
Dodatne europske mjere za borbu protiv nasilja
Važno je i da pratimo i prilagođavamo se međunarodnim aktivnostima - Europske unije, Vijeća Europe, ali i mjerama koje poduzima na ovom planu i ovdje nazočna povjerenica Europske komisije za ravnopravnost Helena Dalli.
Stoga pozdravljam donošenje Strategije za ravnopravnost spolova 2020-2025, koja sadrži niz ambicioznih mjera za sprječavanje i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, zaštitu žrtava i adekvatno kažnjavanje počinitelja.
Zadovoljan sam i s namjerom Komisije da izradi dodatne mjere za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji, uključujući i kroz prijedlog kojim bi se temeljem članka 83. Ugovora o funkcioniranju EU-a osigurala minimalna razina zaštite diljem Europske unije.
Uklanjanje diskriminacije & štetnih stereotipova
Dame i gospodo, sloboda od nasilja je pravo, a u kontekstu nasilja nad ženama to pravo je povezano s pravom žena da ostvaruju svoja građanska, politička, ekonomska i sva druga prava i slobode.
Ako želimo adresirati izvor nasilja, onda moramo biti svjesni svih područja i vrsta diskriminacije, kao i stereotipova koji u našem društvu još uvijek postoje.
Uklanjanje diskriminacije, neravnopravnosti između žena i muškaraca, kao i štetnih stereotipova, preduvjet je za suzbijanje nasilja - i to nije i ne može biti ideološko pitanje.
Jer obitelji ne razaraju pojmovi iz Konvencije, obitelj razara nasilje - najčešće iza zatvorenih vrata - dok se dio društva pretvara da to nasilje ne vidi i ne čuje.
Snažna politička volja za promjene na bolje
Danas nisam ovdje da pobrojim mjere koje smo za vrijeme ove i prijašnje Vlade poduzeli s ciljem suzbijanja nasilja nad ženama.
Svrha ovog uvodnog govora, pa i cijele ove Konferencije, jest ta da pošaljemo poruku da politička volja za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji postoji, da je snažna, kontinuirana i da se neće promijeniti.
Svi smo svjesni da ona sama nije dovoljna kao što nisu ni mjere koje smo do sada poduzeli. Ali vjerujem da su i te mjere koje smo zajednički donosili proteklih godina pokazatelj da želimo promijeniti stanje na bolje, stvoriti društvo u kojem se institucijama vjeruje, jer zakonski i profesionalno rade svoje poslove, nasilje ne tolerira, a počinitelji kažnjavaju.
Integrirani pristup - preduvjet učinkovitog sustava
I zato smo pozvali sve vas koji - svatko u svojem segmentu, različitom, ali jednako važnom - radite na ovoj problematici.
Bez ovakvog integriranog pristupa nema učinkovitog sustava borbe protiv nasilja.
Zato vam svima još jednom zahvaljujem na dolasku na ovu Konferenciju, na vašem dosadašnjem radu, na vašoj preuzetoj obvezi i angažmanu da to nastavite i u budućnosti, a u Vladi ćete imati partnera koji će činiti daljnje iskorake da pokušamo nasilje smanjiti na što manju moguću mjeru, jer, nažalost, priroda čovjeka je takva da ga u potpunosti iskorijeniti ne može nitko niti u jednom društvu.
Ali možemo u naše vrijeme napraviti korake na bolje. Hvala vam.
KOMEMORACIJA NA OPĆINSKOM GRAĐANSKOM SUDU U ZAGREBU
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u spomen na tri žene koje je 22. rujna 1999. smaknuo Mato Oraškić tijekom brakorazvodne parnice: suprugu Gordanu i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec.
PVRH Andrej Plenković: Sankcije za kaznena djela nasilja nad ženama i u obitelji znatno su postrožene u našem mandatu. To je poruka nasilnicima, ali i žrtvama - da nisu i neće biti same. Ovaj nam dan, 22 godine poslije bezumnog ubojstva, treba biti podsjetnik da svim mogućim mjerama štitimo žrtve i da oštro kažnjavamo nasilje. Da o njemu ne šutimo. Da na njega uvijek reagiramo. Stoga ću ponoviti: obitelj ne razara „Istanbulska konvencija“, razara je nasilje, najčešće iza zatvorenih vrata - dok se dio društva pretvara da ništa ne čuje i vidi.
Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica: Osnivanjem obiteljskih odjela na općinskim sudovima napravit ćemo iskorak jer će u tim odjelima, osim samih sudaca, raditi i dodatno stručno osoblje. Želimo spriječiti da žrtve prolaze kroz dodatne traume tijekom sudskog postupka. Ključno je da se i kroz pravosudni sustav, koji mora biti brži, šalje jasna poruka da nasilje nije prihvatljivo, što uključuje i izricanje strožih kazni za počinitelje.