Laži da bez Perkovića „ne bi bilo Hrvatske“ svode Tuđmana i Šuška na sporedne likove & stavljaju u drugi plan volju hrvatskog naroda i žrtvu naših branitelja!
Mario Kapulica za Večernji list: Umjesto očekivane šire osude likvidacija hrvatskih domoljuba za vrijeme totalitarnog komunističkog režima, sada zloćudne konstrukcije iz Milanovićeve inicijative o pomilovanju svode oslobođenje Domovine i suvremenu Hrvatsku na „djelo Udbe“. Milanović se najprije otvoreno zauzimao da organizatore zločina jugoslavenske tajne policije ne sustigne pravda, a potom da se učinci presude što više umanje, a očekivane političke reperkusije izbjegnu, pa i potpuno izokrenu.
Razgovor s predsjednikom Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“ i saborskim zastupnikom Mariom Kapulicom prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Mateje Šobak:
Bura oko zahtjeva za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača ne stišava se već danima. Tko je za, tko je protiv, što će odlučiti predsjednik Zoran Milanović i koji su generali dali ili povukli potpis među glavnim su temama u javnosti, a mi smo o tome porazgovarali s Marijom Kapulicom, predsjednikom Zajednice utemeljitelja HDZ-a.
Zajednica utemeljitelja HDZ-a, čiji ste predsjednik, među prvima je reagirala na inicijativu o pomilovanju Perkovića i Mustača. Kažete da je predsjednik Milanović sudjelovao u njoj, zašto to mislite?
Reagirali smo jer je inicijativa popraćena zloćudnim konstrukcijama kojima je osnova stavljanje Tuđmana, Šuška, volje hrvatskog naroda i žrtve hrvatskih branitelja u drugi plan. Jasno smo poručili da inicijativu smatramo pravno upitnom i, barem zasad, politički nejasnom.
Uloga Zorana Milanovića? On je jedan od rijetkih političara koji se u svim aspektima ovog slučaja godinama otvoreno zalaže najprije da se pravda ne dogodi, a onda da se učinci pravne presude što više umanje, a očekivane političke reperkusije izbjegnu pa i potpuno izokrenu. To je upravo ono čemu svjedočimo proteklih dana. Imamo situaciju u kojoj taj čovjek, koji cijelo vrijeme o ovome ima svoje sasvim artikulirano „izdvojeno mišljenje“ u odnosu na većinu hrvatskih ljudi. To svoje mišljenje može bez ičijeg utjecaja pretvoriti u odluku o pomilovanju.
Rekli ste i da je ova inicijativa pogrešna i da ima loše posljedice. Koje? Odnosno, je li podjela generala, ali i društva, posljedica o kojoj govorite?
Istina je da osuda dvojice visokih rukovodilaca komunističke tajne policije u stranoj zemlji za najteža kaznena djela počinjena u vrijeme i za račun komunističke Jugoslavije nije potakla raspravu i očekivanu širu osudu političkih likvidacija jednog totalitarnog režima nad hrvatskim domoljubima. Naprotiv, čak smo i u Saboru nedavno čuli žaljenje što „Udba nije pobila više Hrvata“ i vidjeli da na to nije bilo gotovo nikakve reakcije političke javnosti. Uvjeren sam da ovakvih reakcija ne bi bilo da je ovaj zahtjev za pomilovanje, koji je u javnosti shvaćen kao zahtjev za aboliciju za najteža kaznena djela počinjena u okviru državnog terorizma zloglasne političke policije, uputio samo njihov pravni zastupnik.
Što bi se tada dogodilo?
Nobilo bi uputio takav prijedlog Milanoviću, a on bi taj zahtjev potpuno suvereno razmotrio jer i nema nikakva ograničenja u odlučivanju o toj stvari. Donio bi odluku. No tada bi u tom krugu ostala i sva odgovornost. Zato se netko potrudio osigurati potpise generala.
Tko?
Pretpostavljam da taj netko nije potpuno nezainteresiran za ovaj slučaj i njegov ishod. Vidjeli ste da je međuvremenu izašlo i otvoreno pismo druge petorice hrvatskih generala koji su to oštro osudili, pa stav Udruge veterana 5. i 4. gardijske brigade, pa specijalne policije i brojnih drugih. O pojedinačnim, ali uistinu masovnim reakcijama branitelja i običnih ljudi da ne govorim. Zato mogu samo ponoviti ono što sam već rekao: to je žalosna, suvišna i štetna akcija koja u vremenu kada želimo podsjetiti na nacionalno jedinstvo unosi nove podjele među ljude, među branitelje, među časnike i generale.
Smatrate da je do toga došlo jer je predsjednik želio podijeliti odgovornost?
Odgovor na to nalazi se u izjavi samog predsjednika, koji kaže da, za razliku od generala koji su svojim potpisima podržali ovu Nobilovu inicijativu, nije sklon pomilovanju. Ali da želi čuti što generali o tome kažu! Dakle, ako se odluči na pomilovanje, sada kada je ovaj slučaj konačno u njegovim i samo njegovim rukama, a njegov stav o tome već godinama jasan, to neće biti zato što on to želi, nego nasuprot njegovoj želji? Bit će to jer su to tražili generali koji su dali svoj potpis. U toj se gorkoj činjenici nalazi sva tragičnost ove situacije.
Što kažete na teze plasirane zadnjih dana o tome da nije bilo Perkovića, ne bi bilo ni Tuđmana, a ni Hrvatske?
Da, čuli smo nažalost takve teze nekih od potpisnika. Dakle, ovo je ili slučajna država, kako to tvrdi Milanović, ili država koje ne bi bilo bez Perkovića i Mustača. Netko iz Udbe dao je putovnicu Tuđmanu i tako je nastala Hrvatska. To je naprosto laž. To bi bilo kao da netko izjavi da ne bi bilo normalnog funkcioniranja državne vlasti, međunarodnog ugleda Hrvatske i pristojnog javnog dijaloga bez Zorana Milanovića.
Nakon takve laži, što bi mogao biti predmet sljedeće inicijative? Valjda da se počnu micati spomenici Tuđmanu i postavljati Perkoviću i Mustaču na liniji onih teza da je suvremena i demokratska Hrvatska zapravo djelo Udbe. Strašno je to. Baš kao što je žalosno da takve teze zastupaju i neki koji se nazivaju desnicom. Ne zato što u to vjeruju, nego kako bi naštetili HDZ-u.
S obzirom na to da se kao olakotna okolnost pri pomilovanjima u obzir uzima I sudjelovanje u Domovinskom ratu, bi li se Mustačev i Perkovićev doprinos u njemu i njima trebao računati tako?
Nekima je poznato da su Perković i Mustač radili rekonstrukciju Službe državne sigurnosti i KOS-a. Imao sam tu knjigu u rukama, bio sam pomoćnik savjetnika predsjednika Tuđmana za nacionalnu sigurnost. Mustač je predao i neku dokumentaciju. Bilo je i takvih koji nisu donijeli ni papirića, koji su zaboravili sve što su znali, a što nam je moglo koristiti. I njih smo prihvatili. Ali, bili smo bosi, goloruki, bez prijatelja u svijetu i Tuđman je stalno slao poruke svima takvima da prijeđu na našu stranu. Uzimao je takve ljude i kako bi i drugima poslao poruku.
I ja tu Tuđmanovu politiku potpuno podržavam. Ne preispitujem je kao neki 22 godine nakon njegove smrti. Prihvatili smo svakog samo da stvorimo suverenu državu i - uspjeli smo. Nije bilo nikakve veze tko je bio kakve ideologije i svjetonazora. Oni koji su nam prelazili automatski su dobivali više činove. Ali ne i amnestiju za zločine. To ne.
Ali ipak, Perković je navodno jako puno napravio za naoružavanje Hrvatske?
Koliko ja znam, i general Zagorec bio je jedan od ključnih za naoružavanje Hrvatske, pa je osuđen - u jednom dosta sumnjivom postupku, i izdržao je kaznu i ostao bez činova, bez ikakve intervencije bilo koga. Osim Mesićevih ponuda svakojake naravi, o kojima neću govoriti. O tome neka govori Zagorec.
Zašto o ovom, zapravo, pravnom slučaju politika uopće raspravlja i hoće li to biti tema sljedeća četiri mjeseca, koliko Ministarstvo pravosuđa još ima da prikupi sve papire potrebne za razmatranje pomilovanja na Pantovčaku?
Ne bi me iznenadilo kada bi se sada u tu priču, osim pokušaja produbljivanja ove lažne teze o Perkoviću bez kojeg „ne bi bilo Hrvatske“ i o Tuđmanu i Šušku kao sporednim likovima stvaranja i obrane države, u njoj pojavili i neki novi manevri.
Koji?
Pa recimo, nakon stava „neću pomilovati nikoga“, mogao bi se pojaviti neki novi tipa - idemo pomilovati sve, pa onda i ovu dvojicu.
Zajednica utemeljitelja HDZ-a u svibnju planira proslavu 100. rođendana Franje Tuđmana. Koji su točno planovi? Jeste li komunicirali sa Stjepanom Tuđmanom i njegovom inicijativom ili i dalje mislite da proslave ne treba spajati?
Hrvatska demokratska zajednica, kao stranka koju je Tuđman osnovao, vodio i koristio, nemojmo to zaboraviti, kako bi okupio sve one koji su htjeli hrvatsku državu, neovisno o njihovim ideološkim ili bilo kojim razlikama, nema nikakvu namjeru svojatati stotu obljetnicu njegova rođenja. To bi bilo izravno potiranje svega onoga za što se Tuđman zalagao. Prema tome, korištenje stote obljetnice njegova rođenja za stvaranje bilo kakvih podjela, što se tiče HDZ-a, ne dolazi u obzir. Tuđman je bio ujedinitelj, a ne djelitelj. Sve drugo bilo bi u potpunoj suprotnosti s njegovom ne samo političkom nego i životnom filozofijom i mi to sigurno nećemo raditi.
Kako će onda stranka obilježiti taj dan?
Hrvatska demokratska zajednica kao stranka koja baštini Tuđmanovu politiku također će dostojno obilježiti ne samo taj dan, nego nizom aktivnosti na svim razinama i cijeli svibanj, jer mislimo da Tuđman to zaslužuje. U konačnici, očekujemo da će se sve završiti i konačnim dostojnim obilježavanjem 30. svibnja, koji je upravo Tuđman proglasio danom svehrvatskog zajedništva, a koji je zahvaljujući ovoj Vladi i Andreju Plenkoviću, nakon dvadeset godina, ponovno uvršten na kalendar državnih blagdana kao jedan, jedini, pravi Dan hrvatske državnosti.
Pozivamo cijelu hrvatsku javnost i sve one koji drže do prvog hrvatskog predsjednika da u tome sudjeluju, da ovu proslavu iskoristimo za jačanje našeg nacionalnog zajedništva u vremenima koja i danas, kao što smo vidjeli i iz prethodnih pitanja, imaju svoje izazove koje jedino zajednički možemo rješavati.