Za Hrvatsku je ulazak u europodručje & Schengen kao povratak kući!
PVRH Andrej Plenković za francuski dnevnik Le Monde: To je ostvarenje europskog sna i dovršetak dugog procesa koji je započeo još prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Prije samo 30-ak godina RH nije ni bila čimbenik na međunarodnoj sceni, a danas smo u klubu 15 zemalja koje su istodobno članice NATO-a, Europske unije, eurozone i Schengenskog prostora. Članstvo u dvjema dubljim EU integracijama doista je izniman uspjeh! Jedino nam još preostaje ući u OECD, što bio bi šlag na torti...
Intervju predsjednika Vlade RH i HDZ-a Andreja Plenkovića prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Le Mondea Erica Alberta:
Andrej Plenković kasni sat i pol, ali ne krije zadovoljstvo. U četvrtak, 8. prosinca, u svom uredu u Zagrebu, ukrašenom golemim božićnim drvcem, sjedeći u širokoj kožnoj fotelji, hrvatski premijer stavio je svog sugovornika, u Bruxellesu, na zvučnik mobitela kako bi čuo vijest: ministri unutarnjih poslova Europske unije upravo su službeno prihvatili da se Hrvatska pridruži Schengenskom prostoru od 1. siječnja 2023. godine!
Za ovog frankofona, koji je obnašao dužnost zamjenika hrvatskog veleposlanika u Francuskoj, a koji je na čelu hrvatske vlade od 2016. godine, riječ je o važnom postignuću. Nestanak unutarnjih granica s Europskom unijom dogodit će se na isti dan kad i pristupanje eurozoni, što je službeno odobreno još u srpnju.
Prije trideset godina Hrvatska je bila u ratu. Danas se priprema za ulazak u Schengenski prostor i eurozonu. Koja je vaša reakcija?
To je ostvarenje ciljeva koje je postavio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, a koje je jasno zacrtao već u svom govoru 30. svibnja 1990. godine, u trenutku uspostave prvog višestranačkog i demokratski izabranog Hrvatskog sabora. Njegov je cilj bio ulazak Hrvatske u Europu, u širem smislu. To smo i učinili nakon što smo dobili status zemlje članice NATO-a 2009. godine, a zatim i zemlje članice Europske unije 2013. godine.
Kad sam 2016. postao premijer, preostali su nam bili još Schengen i eurozona. Napravili smo veliki posao, ispunili 281 kriterij koji su preduvjet za ulazak u Schengenski prostor. Za uvođenje eura trebalo je poduzeti vrlo široke reforme koje su obuhvaćale upravljanje javnim tvrtkama, suzbijanje pranja novca ili makroekonomske kriterije... Zato je ovaj istodobni ulazak u Schengenski prostor i eurozonu izniman uspjeh.
Što će Hrvatska osjetiti 1. siječnja?
Ovo je doista ostvarenje sna povratka Hrvatske kući. Eto, došli smo do toga. Prije trideset godina, Hrvatska nije bila ni čimbenik na međunarodnoj sceni. Danas smo jedna od petnaest zemlja koje su istodobno članice NATO-a, EU-a, europodručja i Schengenskog prostora. Jedino što nam još preostaje je postati članica OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj), što bio bi šlag na torti...
Simbolično rečeno. Ali koje će promjene za Hrvatsku donijeti euro i Schengenski prostor?
Prvo, treba znati da je Hrvatska već visoko eurizirana - više od polovice naše štednje i više od polovice naših kredita u toj su valuti. Više od dvije trećine naše gospodarske razmjene i više od dvije trećine turista dolazi iz područja eura.
Ulaskom u europodručje bit ćemo manje izloženi aktualnim krizama, posebno inflaciji. Zemlje koje nisu dio toga nemaju takvu zaštitu u vidu Europske središnje banke, s cijelim nizom mjera koje se mogu koristiti (Premijerov savjetnik pokazuje grafikon kamatnih stopa na državne obveznice hrvatske vlade, koji trenutačno iznose oko 3.5%, u usporedbi sa 6.5% u Poljskoj i 9% u Mađarskoj). Što se tiče Schengena, to će nam jako pomoći jer više od polovine turista dolazi na hrvatsku obalu automobilima, osobito iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Italije...
Hrvatska je izgubila 10% svog stanovništva u jednom desetljeću odlaskom u ostale dijelove EU-a, u potrazi za boljim plaćama. Je li slobodno kretanje ljudi unutar EU-a problem?
Kad smo donijeli stratešku odluku, ima od toga već dugo, da idemo prema Europi, odlučili smo je preuzeti u cijelosti. No, istina je, oko 230.000 Hrvata (na današnju populaciju od 3.9 milijuna stanovnika) iskoristilo je svoje pravo slobodnog kretanja jer su plaće negdje drugdje veće. Ali, smatram da je to iseljavanje drukčije od onog nakon Prvog ili Drugog svjetskog rata, ili 1960-ih - ovdje se radi o ljudima koji odlaze, ali koji se planiraju vratiti. Vidjeli smo to tijekom pandemije COVID-a, bilo je mnogo povratnika. To se iseljavanje mahom odnosi na određeno razdoblje života.
Hrvatska ima vrlo dugu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Otkad ste u Europskoj uniji, dio ste jedinstvenog tržišta, dok oni nisu. Što koči trgovinske odnose koji su dugo vremena postojali? Nije li to stvorilo neku umjetnu granicu?
Na to smo se navikli jer traje već trideset godina. Baš zato, gorljivi sam zagovaratelj davanja Bosni i Hercegovini statusa kandidata za članstvo u EU-u, i to već od sljedećeg tjedna na Europskom vijeću (Napomena: 12. listopada Europska komisija je preporučila da se Bosni i Hercegovini službeno dodijeli status kandidata, a odlučit će europski lideri na sastanku na vrhu 15. prosinca). Za nas, postoji pravi strateški interes, i to iz dva razloga. Prvo, na sjevernoj, istočnoj i južnoj strani imamo granicu s BiH. Drugo, tamo žive i Hrvati, i to, uglavnom uz granicu.
Intervju u originalu možete pročitati OVDJE.
