Zbog Hrvata središnje Bosne Tuđman je u dva navrata kategorički odbio Izetbegovićeve ponude o podjeli BiH
Mate Granić za Večernji list BiH: Vlada premijera Plenkovića učinila je više za Hrvate u BiH nego sve hrvatske vlade od 2000. do 2016. godine! Unitarna BiH nikome ne bi koristila jer bi dovela u pitanje samu državu. Zadnji događaji ulijevaju optimizam u poštivanje temelja Daytonsko-pariškog sporazuma i europski put BiH, a protiv su bilo kakvog separatizma ili unitarizma. * Središnja Bosna bila je u srcu dr. Franji Tuđmanu, što je prenio na najbliže suradnike, posebno na ratnog ministra obrane Gojka Šuška i mene. * Tuđman nije dijelio BiH. Prihvatio je sve mirne planove (Cutileirov, Vance-Owenov, Owen-Stoltenbergov), a u washingtonskim i daytonskim pregovorima RH je bila glavni saveznik SAD-a za zaustavljanje rata. Toliko o dijeljenju BiH.
Prof. dr. sc. Mate Granić, posebni savjetnik za vanjsku politiku hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, dao je intervju za Večernji list BiH u povodu promocije dopunjenog izdanja svoje knjige “Diplomatska oluja” u Vitezu.
Sudionik potpisivanja najvažnijih međunarodnih sporazuma za BiH
Kako je u uvodu istaknula novinarka Ane Popović, Mate Granić bio je sudionik potpisivanja najvažnijih međunarodnih sporazuma za BiH.
Za Večernji list BiH govori o važnosti prostora središnje Bosne, kao i povijesnoj ulozi humanitarnog projekta “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” u razbijanju medijske blokade o stradanjima Hrvata u središnjoj Bosni, diplomatskim aktivnostima koje su prethodile potpisivanju mirovnih sporazuma, jačanju zajedništva hrvatskog naroda u BiH i RH...
Za Večernjak je govorio - nastavlja se u uvodu intervjua - i o odnosu predsjednika Tuđmana i Izetbegovića, pomoći koja je preko Hrvatske stigla u BiH, Splitskoj deklaraciji, prihvatu izbjeglica iz BiH, o dolasku mudžahedina u BiH i odlasku iz nje.
Aktivna uloga RH u savezništvu sa SAD-om
Za opstanak Hrvata u BiH najvažnijim smatra osnivanje HDZ-a BiH i HVO-a, potom Hrvatske Republike Herceg Bosne, ali i pomoć Hrvatske, vojnu, humanitarnu, financijsku i diplomatsku, te u konačnici međunarodne sporazume koji hrvatskom narodu u BiH jamče jednakopravnost narušenu pojedinim naknadnim intervencijama visokih predstavnika u BiH.
Granić se dotiče i aktivne uloge Republike Hrvatske u savezništvu sa SAD-om u zaustavljanju rata u BiH. BiH vidi kao funkcionalnu i uspješnu europsku državu u kojoj će sva tri konstitutivna naroda imati ista prava, kao i svi građani BiH - zaključila je novinarka Ana Popović.
Donosimo izvatke iz Granićeva intervjua:
O TUĐMANU & „DIJELJENJU BiH“
Točno je da je središnja Bosna bila u srcu prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i da je taj sentiment uspio prenijeti na svoje najbliže suradnike, a posebno na ratnog ministra obrane Gojka Šuška i mene. Ne treba zaboraviti da je u dvama navratima (Bad Godesberg, 10. siječnja, i Ženeva, 17. siječnja 1994.) predsjednik Tuđman odbio prijedlog predsjednika Alije Izetbegovića da uzmemo sve južno od Prozora do Neretve, a Mostar po pola. Odgovor predsjednika Tuđmana bio je isti: “Ne možemo to prihvatiti, Alija. Ne mogu Hrvate u središnjoj Bosni ostaviti same.”
Predsjednik Tuđman nije dijelio BiH. Prihvatio je sve mirne planove za BiH (Cutileirov, Vance-Owenov, Owen-Stoltenbergov), a u washingtonskim i daytonskim pregovorima Hrvatska je bila glavni partner i saveznik SAD-a za zaustavljanje rata u BiH, najprije između Hrvata i Bošnjaka (Washingtonski sporazum) te nakon toga na cijelom području BiH (Daytonski sporazum). Toliko o dijeljenju BiH.
O KONVOJU ZA NOVU BILU
Humanitarni konvoj za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu razbio je medijsku blokadu Hrvata u središnjoj Bosni, donio je značajnu medicinsku i drugu pomoć, snažno je utjecao na zajedništvo hrvatskog naroda u BiH i Hrvatskoj te upozorio cijeli svijet na situaciju u kojoj se nalaze Hrvati u središnjoj Bosni. Ovaj konvoj snažno nam je pomogao u svim diplomatskim aktivnostima, a posebno u washingtonskim pregovorima.
O ZBRINJAVANJU IZBJEGLICA IZ BiH
Hrvatska je zbrinula oko 700.000 izbjeglica iz BiH (Hrvata i Bošnjaka), a još 300.000 izbjeglica je preko Hrvatske otišlo u treće zemlje - i sve bez ijednog incidenta. Sva humanitarna i vojna pomoć za Bošnjake došla je preko Hrvatske. To se nikad ne smije zaboraviti.
U dvama navratima je u Hrvatsku tijekom vikenda došlo po 60.000 izbjeglica. Prvi put krajem svibnja 1992. u Dalmaciju i drugi put od 11. do 13. srpnja 1992. u Slavoniju. Za izbjeglice smo osigurali dostojanstven smještaj i život, zdravstvenu skrb, nastavu i vjersku službu. Takav slučaj u modernoj povijesti Europe do tog vremena nije zabilježen i na to kao država i narod možemo biti izuzetno ponosni. Ključnu ulogu u tome imao je Vladin ured za prognanike i izbjeglice na čelu s prof. Dr. Adalbertom Rebićem, teologom, kojega je Vlada demokratskog jedinstva na moj prijedlog utemeljila u studenome 1991. godine.
O VOJNOJ POMOĆI BOŠNJACIMA
Gotovo sva vojna i humanitarna pomoć Bošnjacima došla je preko Hrvatske, a Splitska deklaracija, potpisana 22. svibnja 1995. između predsjednika Tuđmana i predsjednika Izetbegovića, spriječila je pad Bihaća, osigurala legalno i legitimno djelovanje Hrvatske vojske u BiH, s HVO-om i Armijom BiH u oslobađanju više od 20% teritorija BiH, što je dovelo do daytonskih pregovora i Daytonsko-pariškog sporazuma. To su činjenice i jedan od motiva za pisanje knjige “Diplomatska oluja”.
O SLOMU VELIKOSRPSKE AGRESIJE
Slobodan Milošević je najodgovorniji za velikosrpsku agresiju, najprije na Republiku Hrvatsku, a nakon toga i na BiH, kao i za sve počinjene zločine. Predsjednik Tuđman je najzaslužniji, uz hrvatske branitelje i Vladu demokratskog jedinstva, za obranu od velikosrpske agresije i stvaranje suverene, demokratske, međunarodno priznate hrvatske države. Predsjednik Tuđman je, uz SAD te pomoć Sv. Stolice i Turske, najzaslužniji za zaustavljanje rata i uspostavu mira u BiH. To, kao glavni pregovarač s hrvatske strane, sa svim ovlastima, mogu vjerodostojno posvjedočiti.
O OPSTANKU HRVATA U BiH
Za opstanak hrvatskog naroda u BiH značajno je više stvari. Prvo, to je osnivanje HDZ-a BiH, temeljne stranke hrvatskog naroda u BiH. Drugo je stvaranje HVO-a i pomoć Republike Hrvatske (vojna, humanitarna, financijska, diplomatska). Treće, to je stvaranje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, bez obzira na neke kontroverze oko vodstva, posebno Mate Bobana, jer je hrvatski narod bio ravnopravno zastupljen u mirovnim pregovorima.
Četvrto, to je potpisivanje Washingtonskog sporazuma, kojim je hrvatski narod proglašen jednim od konstitutivnih naroda Federacije BiH. Peto, to je potpisivanje Splitske deklaracije, kojom je Hrvatska dala značajan doprinos u opstanku BiH kao države. I šesto, to je potpisivanje Daytonsko-pariškog sporazuma, kojim je zajamčena konstitutivnost hrvatskog naroda i zaštita vitalnih interesa. Nažalost, nakon nekih odluka visokih predstavnika ova temeljna načela su dovedena u pitanje, posebno u izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
O ŠUŠKU & PERRYJU
Suradnja s ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom bila je odlična, posebno u zaustavljanju rata i uspostavi mira u BiH. Ministar Šušak odigrao je vrlo važnu ulogu u pomoći Hrvatske oko organizacije HVO-a, ali i u provedbi Washingtonskog sporazuma. Uspostavio je odlične odnose s Ministarstvom obrane SAD-a, posebno ministrom W. Perryjem. Imao je važnu ulogu u daytonskim pregovorima i bio je čovjek kojega je predsjednik Tuđman izuzetno volio i poštivao.
O KRIVIM PROCJENAMA BOŠNJAKA
Točno je da Bošnjaci i njihovo vodstvo nisu bili pripremljeni na velikosrpsku agresiju u BiH, nakon agresije na Hrvatsku i kratkotrajnog rata u Sloveniji, te da su na početku rata imali i krive političke procjene razvoja događaja. Organizacija Hrvata u HVO bila je vrlo mudra i hrabra odluka koja je vrlo zaslužna za opstanak Hrvata u BiH.
O PLENKOVIĆEVOJ POMOĆI HRVATIMA U BiH
Moja želja je uspješna, teritorijalno integrirana, europski orijentirana, funkcionalna BiH, uspješna europska država u kojoj će sva tri konstitutivna naroda imati ista prava, kao i svi građani BiH. Čvrsto vjerujem da će Hrvatska biti glavni zagovaratelj i podupiratelj BiH na europskom putu.
Vlada Andreja Plenkovića u svom je mandatu više učinila za Hrvate u BiH nego sve vlade RH od 2000. do dolaska Andreja Plenkovića na čelo hrvatske Vlade i HDZ-a 2016. godine, a na temeljima Daytonsko-pariškog sporazuma, kojega je Hrvatska supotpisnica. To se posebno odnosi na zaštitu vitalnih interesa hrvatskog naroda u BiH i kandidaturu BiH za EU. Ohrabrujući su sastanci i razgovori premijera Andreja Plenkovića i predsjedateljice Vijeća ministara BiH Borjane Krišto te ministara vanjskih poslova RH i BiH Gordana Grlića Radmana i Elmedina Konakovića.
O BUDUĆNOSTI BiH
Unitarna BiH nikome ne bi koristila. Ona nije realna jer bi dovela u pitanje samu BiH kao državu. Posljednji politički događaji nakon parlamentarnih izbora u BiH ulijevaju optimizam i nadu u poštivanje temelja Daytonsko-pariškog sporazuma i europski put BiH, a protiv su bilo kakvog separatizma ili unitarizma.
O SUSJEDNIM & PRIJATELJSKIM DRŽAVAMA
Republika Hrvatska i BiH dvije su susjedne, prijateljske države, upućene jedna na drugu, koje imaju državnu granicu dužu od 1000 kilometara. Hrvatski narod u BiH je konstitutivan narod, a Bošnjaci u Hrvatskoj imaju najbolje uređena prava od svih država EU-a. Naša gospodarska suradnja je u usponu, ali i kulturna, sportska i znanstvena. Hrvatska je spremna dati svaku pomoć BiH na putu prema EU-u.