Obnova se - zahuktala!
Potpredsjednik Vlade RH Branko Bačić za Večernji list (Obzor): Na početku mog mandata bilo je iskorišteno 370 milijuna od ukupno 1.003 milijardi € iz Fonda solidarnosti EU-a za obnovu javne infrastrukture, a danas smo već na 980 milijuna! To znači da smo u zadnja četiri mjeseca iskoristili više od 600 milijuna. Uz 447 gradilišta u iduća dva tjedna, do kraja godine planiramo ih otvoriti još 700, s radovima u vrijednosti od 250 milijuna €. Vjerujem da do 1. siječnja neće biti nijedne kuće na području zagrebačkog potresa koja nije ili dovršena ili u izgradnji.
Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Ive Boban Valečić:
Otkako je stupio na dužnost potpredsjednika Vlade te ministra graditeljstva, govori se da će HDZ-ov izborni uspjeh uvelike ovisiti o tome hoće li Branko Bačić uspjeti ubrzati obnovu. Za Obzor govori kako se nosi s tim očekivanjima, je li doista uspio ubrzati obnovu i što njegova stranka planira za iduću, superizbornu godinu.
Kažu da će o vašem uspjehu ovisiti HDZ-ov izborni rezultat. Kako se nosite s time?
Svjestan sam odgovornosti, da se od mene i Vlade puno očekuje. Preuzimajući dužnost potpredsjednika Vlade i ministra nadležnog za obnovu, preuzeo sam obavezu da se obnova od potresa ubrza prvenstveno zbog naših sugrađana kojima su domovi oštećeni u potresu te u njima ne mogu boraviti. Obnova je prioritet čitave Vlade, ali ne mislim da će ona biti presudna za rezultate izbora. Ali, da će brža obnova obiteljskih kuća i korištenje sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije na određen način predstavljati vjetar u leđa Vladi, pa onda i stranci, to svakako hoće.
Možemo li reći da je obnova doista ubrzana?
Mislim da je obnova znatno ubrzana. Podsjetit ću da smo u prva dva mjeseca moga mandata izradili i donijeli novi zakonodavni okvir za obnovu. U Ministarstvo je integriran Fond za obnovu i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a uz to smo se i fizički selili jer je i zgrada Ministarstva u obnovi. No, uz novi Zakon, donijeli smo i program mjera i niz pravilnika koji omogućavaju da se obnova ubrza.
Recimo, korištenje sredstava iz Fonda solidarnosti znatno je ubrzao pravilnik kojim smo pojednostavili i ubrzali javnu nabavu na obnovi infrastrukture, što se može vidjeti na velikim zahvatima na komunalnoj i prometnoj infrastrukturi na Banovini, ali i na područjima pogođenima zagrebačkim potresom. S druge strane, izmjenom zakona smanjili smo potrebnu dokumentaciju i broj sudionika u obnovi. Rješenje koje sada donosimo je izvršno i omogućuje da se odmah krene u javnu nabavu. Ranije se odluka o obnovi donosila bez prethodno izrađenog nalaza o stanju oštećenja objekta pa, ako je kasnije izrađeni nalaz potvrdio razinu obnove iz odluke, pokretala se nabava, ako nije, cijeli se postupak vraćao na početak. Sada je to znatno ubrzano. Kada sam preuzeo dužnost ministra, u siječnju je izdano 105 rješenja, u travnju 270, a cilj nam je na mjesečnoj razini donositi 450 rješenja o obnovi.
Imate li dovoljno ljudi?
Ministarstvo se, kao i druga državna tijela, suočava s nedostatkom stručnog kadra. Iako poslovi obnove jamče dodatak na plaću od 30 posto, te su plaće i dalje nedovoljno atraktivne u trenutku kada na tržištu nedostaje građevinskih stručnjaka. U građevinskim tvrtkama ta se plaća jednostavnije postiže i teško je pronaći stručnjake koji bi došli raditi u upravu.
Niste jedino ministarstvo s takvim problemom. Ima li država plan kako kao poslodavac konkurirati tržištu?
Pripremljen je novi Zakon o plaćama sa stimulacijama za službenike koji izvršavaju svoje zadaće i u opsegu većem od propisanog svojim opisom posla. Ministarstvo je uspostavilo normu rješavanja predmeta tako da sada jasno znamo kako stojimo. U jednom upravnom postupku izdaje se puno akata, ali nije važno koliko je koji službenik izdao akata, već koliko će se gradilišta na temelju tih akata otvoriti. Produktivnost se povećala pa ćemo tako u sljedećih 15-ak dana objaviti javnu nabavu za 447 novih gradilišta. Gradilišta su sada blokovski grupirana kako bi se osigurao interes velikih građevinskih tvrtki koje nemaju interes da se jave za obnovu manjih nabava za, primjerice, gradnju ili obnovu jedne kuće. Dakle, ubrzali smo donošenje rješenja i sada nam je sljedeći korak provesti ta rješenja.
Ministarstvo nakon integriranja Fonda za obnovu i Središnjeg državnog ureda više nije samo središnje tijelo državne uprave, kao sva druga ministarstva. Mi smo praktički i trgovačko društvo jer sami provodimo rješenja koja izdamo. A to znači i javnu nabavu i dnevno praćenje više od 1.000 gradilišta. Druga ministarstva svoje javne investicije provode preko javnih tvrtki i institucija kojima su nadležni. Primjerice, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ima 56 kompanija koje se brinu o velikim investicijskim projektima, od Hrvatskih željeznica, Hrvatske pošte, HAC-a, HC-a itd. Sve te tvrtke imaju svoju upravu, svoje financije, pravne službe itd. Naši su pak službenici sada ujedno i javni jer rade poslove kakve rade službenici u ministarstvima, ali i one koje rade zaposleni u javnim tvrtkama, posebno u praćenju realizacije postojećih ugovora s izvođačima. A među njima ima i onih kojima nismo zadovoljni.
Što to znači?
Znači da izvođači ne izvršavaju u potpunosti ugovorne obveze i sada ulazite u jednu klasičnu poziciju u kojoj investitor koji nije zadovoljan izvođačem radova ima mogućnost raskida ugovora. No to u pravilu završi na sudu, bavite se raspravama i dokazivanjima uz istodobno kompletiranje dokumentacije za uvođenje novog izvođača. Jasno je da to baš i nije najbolje rješenje. Još uvijek smo skloniji razgovarati s izvođačima, upravo sam jutros (četvrtak, op. a.) održao s njima sastanak. Izradili smo nove dinamičke planove, po kojima bismo do 15. srpnja trebali otvoriti 54 zamjenske kuće i još 34 do listopada, koje su već sada prema ugovoru trebale biti gotove.
Svakodnevno kontroliramo gradilišta, isto tražimo i od ostalih sudionika u obnovi, operativnih koordinatora i nadzornih inženjera. Neki od njih imali su problema s dobavljačima, nedostaje im radne snage, što sve može biti razlog za određeni zastoj, ali ugovoreni posao mora se dovršiti.
Na sastanku s građevinarima u HGK iznijeli ste podatak o 14 javnih nabava koje ste poništili ove godine. O čemu se radi?
Radi se o 14 nabava za 141 gradilište koja se odnose na zamjenske kuće u Markuševcu i na Banovini te na konstrukcijske obnove višestambenih zgrada u Donjem gradu i Sisačko-moslavačkoj županiji. Na neke nabave se nitko nije javio, a na nekima su ponuđene cijene bile višestruko veće u odnosu na procijenjene tako da smo ih odlučili odbiti. Istodobno smo formirali stručni tim koji analizira troškovnike kako bismo utvrdili jesmo li išli s preniskim projektantskim procjenama ili su pak pristigle ponude nerealne.
Svjestan sam da građevinska operativa ima jako puno posla - imamo Fond solidarnosti od preko milijardu eura, brojni gradovi su u poslovima aglomeracije, a tu su i velike investicije financirane sredstvima NPPO-a. Osim toga, velika je potražnja za novim stanovima, na čemu je također angažirana građevinska operativa - kao i na brojnim projektima niskogradnje. Obujam građevinskih radova u ovom trenutku čini šest posto hrvatskog BDP-a, dakle više od 5 milijardi eura. Građevinari uistinu imaju posla, što posljedično rezultira slabijim interesom za manje projekte obnove, osobito one koji se odnose na obiteljske kuće.
Krajem lipnja istječe rok za povlačenje iz Fonda solidarnosti. Hoće li se tada osloboditi dio operative?
Kao ministar sam i ranije održavao sastanke s građevinskim sektorom, zadnji takav sam održao u petak, 19. svibnja, u prostoru HGK s predstavnicima 123 tvrtke. Svjestan sam da je većina građevinske operative angažirana na velikim projektima koji se financiraju iz Fonda solidarnosti kao, primjerice, obnova komunalne i prometne infrastrukture, bolnica, fakulteta, muzeja, katedrale…
Iz Fonda solidarnosti Hrvatskoj su dodijeljene ukupno 1.003 milijarde eura za obnovu zgrada javnog sektora i infrastrukture. Na početku mog mandata bilo je utrošeno 370 milijuna eura, a danas smo već na 980, što znači da je u protekla četiri mjeseca potrošeno više od 600 milijuna eura. Držim da je ta činjenica veliki uspjeh ne samo Ministarstva kojem sam na čelu, nego i uspjeh svih operativnih tijela, korisnika, projektanata i izvođača.
Dakle, veliki je to zamah u građevinskom sektoru i građevinari imaju naše razumijevanje za činjenicu da im ti projekti trenutačno okupiraju operativu, opremu i radnike. No, kada se ti projekti završe, najavljuju da će se angažirati i na našim manjim projektima. Informirali smo ih kako, uz ovih 447 gradilišta koje najavljujemo za iduća dva tjedna, do kraja godine planiramo otvoriti još 700 gradilišta ukupne vrijednosti 250 milijuna eura. Vjerujem da će velike tvrtke tu naći svoj interes, a uspijemo li provesti javnu nabavu, ispunit ćemo ono što sam ranije najavio - da do kraja godine neće biti nijedne kuće na području zagrebačkog potresa koja nije ili dovršena ili u izgradnji. Međutim, za to nam doista treba snažna građevinska operativa.
Obnova nije jedino područje u nadležnosti vašeg Ministarstva. Oporba je na nož dočekala vaš prijedlog Zakona o prostornom planiranju. Kažu da je to zakon opasnih namjera, pisan po mjeri pojedinaca, da Vlada može odlučiti o gradnji nuklearke na naseljenom području bez da ikog išta pita... Što ste to napravili?
Ne radi se ni o kakvom zakonu opasnih namjera. Na ministarskoj dužnosti dočekao me prijedlog izmjena zakona koji je već prošao javnu raspravu i za koji je zaprimljeno 490 komentara. Tijekom četiri mjeseca s nadležnim strukovnim komorama i udruženjima arhitekata i urbanista došli smo do konačnog prijedloga izmjena zakona. Izmjene ovog zakona provode se, među ostalim, kako bi se osiguralo ispunjenje ciljeva energetske samodostatnosti koje je postavila Vlada nakon što je čitava Europa, suočena s najvećom agresijom na jednu zemlju nakon Drugog svjetskog rata, ruskom agresijom na Ukrajinu, postala svjesna koliko je ovisna o ruskim energentima.
Pokazala se ispravnom odluka Vlade o gradnji LNG-a na Krku, no uz energetsku samodostatnost, kao članici EU-a cilj nam je pridonijeti i dekarbonizaciji Hrvatske i smanjenju emisija stakleničkih plinova. A tu je nužno i korištenje obnovljivih izvora energije, pri čemu je na temelju dosadašnjih zakona izgrađen velik kapacitet u vjetroelektranama, no zanemarena je uloga sunčeve energije. U važećim prostornoplanskim dokumentima nije predviđeno dovoljno lokacija na kojima je moguća gradnja sunčanih elektrana kako bismo ispunili zadane ciljeve. Stoga je izmjenama zakona omogućena gradnja sunčanih elektrana i na područjima koja su degradirana poput bivših eksploatacijskih polja, kamenoloma i sl., ribnjaka, odlagališta otpada i u industrijskim zonama. Ako u zonama nema prostora jer su preizgrađene, omogućeno je postavljanje sunčanih elektrana na česticama koje graniče sa zonom, ali isključivo ako je riječ o poljoprivrednom zemljištu najmanje vrijednosti.
Uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede omogućeno je postavljanje agrosolara na poljoprivrednim zemljištima koja sadrže trajne nasade, farme, staklenike i dr. uz uvjet da se time postižu ciljevi poljoprivredne djelatnosti i povećanje proizvodnje. Predložili smo zakon u hitnoj proceduri u cilju što brže realizacije zadanih ciljeva. Ujedno, odbacujem oporbenu tezu kako je zakon unaprijed pisan za određenu osobu - zakon je pisan za sve u Hrvatskoj koji žele, mogu i financijski su kapacitirani te organizacijski sposobni realizirati projekte usmjerene na udovoljavanju postavljenih nacionalnih energetskih ciljeva.
Jeste li pitali i lokalnu samoupravu s obzirom na primjedbe da Vlada zadire u njezine ovlasti?
Podsjetit ću da je Zakonom o prostornom uređenju donesenom 2013. godine, a tada je na vlasti bio SDP, propisano da država može donositi prostorne planove za realizaciju državnih projekata i protivno stavu jedinice lokalne samouprave. Nasuprot tome, ovim izmjenama zakona omogućuje se gradnja solarnih elektrana koje prostornim planom nisu predviđene, ali se uvažavaju rješenja iz prostornih planova kako se prostor ne bi devastirao. Dapače, sunčane elektrane ne mogu se postavljati na lokacijama suprotno odredbama prostornog plana.
Najavili ste promjene i u upravljanju nekretninama u vlasništvu države u korist lokalne samouprave. O čemu se tu radi?
Tako je, odlučili smo financijski i funkcionalno decentralizirati upravljanje državnom imovinom. Funkcionalna decentralizacija podrazumijeva da ćemo prepustiti donošenje odluka o raspolaganju državnom imovinom županijama i velikim gradovima. Pritom smo propisali gornje limite kakvi su i u Zakonu o lokalnoj samoupravi. Naime, nelogično bi bilo kada bi župani i gradonačelnici imali veće ovlasti u odlučivanju o državnoj, nego o vlastitoj imovini. Lokalni dužnosnici će odlučivati o raspolaganju imovinom do 130.000 eura, iznad toga, do milijun eura, odlučuju županijska skupština, odnosno gradsko vijeće, a o imovini preko te vrijednosti ministar, odnosno Vlada.
Kad sam preuzeo dužnost ministra državne imovine, dočekalo me 46 tisuća neriješenih predmeta. Svakodnevno održavam sastanke s načelnicima, gradonačelnicima i županima kako bi odlučili o njihovim zahtjevima za raspolaganjem državnom imovinom koja je često puta vrlo male vrijednosti. Osobno to držim neprimjerenim, stoga ćemo rješavanje tih predmeta decentralizirati. Također, ide i financijska decentralizacija, prema kojoj ćemo županijama i gradovima ostaviti dio sredstava koja se uprihode od raspolaganja tom imovinom. Državi će pripasti 60, a gradu, odnosno županiji, po 20 posto. Očekujemo da će se na ovaj način postići bolja protočnost i efikasnije raspolaganje nekretninama u vlasništvu države te ubrzati rješavanje predmeta.
Plenković je u travnju rekao da će izbori za godinu i dva mjeseca, sada se neslužbeno govori da će na proljeće, prije europskih. Jeste li odlučili o tome?
Izbori će se održati u ustavnom roku, a znamo da je krajnji rok 22. rujna. Dogodine je superizborna godina u kojoj će se održati izbori za Europski parlament, parlamentarni i predsjednički izbori, no HDZ još uvijek nije u izbornom modu. Okrenuti smo ispunjavanju Programa Vlade i to po mojoj procjeni radimo iznimno uspješno. Pripremili smo zakon kojim ćemo provesti odluku Ustavnog suda i osigurati približno jednaku vrijednost glasa svakog birača.
Zakon ste radili na podatku o 3.6 milijuna birača, iako je po popisu stanovništva u Hrvatskoj 3.2 milijuna građana s prebivalištem.
Ustavom je propisano da pravo glasa imaju punoljetni građani upisani u Registar birača. Popis stanovništva nije relevantan za izbore, već predstavlja statistički podatak o broju stanovnika zatečenih u Republici Hrvatskoj na dan 31. kolovoza 2021. i od tada do danas je sigurno promijenjen, ali mi još uvijek raspolažemo tim podatkom od prije gotovo dvije godine te stoga on ne može biti ni podloga za izradu granica, odnosno područja izborih jedinica. Istodobno, popis birača dnevno se ažurira na temelju evidencije o mjestu prebivališta MUP-a.
Nadalje, i Ustavni sud je potvrdio kako se izbori provode na temelju popisa birača. U demokratskim državama u kojima se vodi popis birača, održavaju izbori koje provode višestranački birački odbori, stranke imaju svoje promatrače, a Državno izborno povjerenstvo vrši nadzor, svaka opaska o mogućim malverzacijama i nepravilnostima je promašena. Ujedno, projicirajući podatke iz popisa stanovništva na predloženi model izbornih jedinica, utvrđuje se da se i tako uklapa u zakonski okvir o +/-5% birača u izbornoj jedinici.
Oporba, ali i ustavni stručnjaci kritizirali su HDZ jer u donošenje novog zakona nije uključio i oporbene stranke.
Iznimno cijenim ustavne stručnjake i s njima često surađujem. Njihovo je legitimno pravo to reći, no ja držim kako je ovo što mi radimo apsolutno demokratska procedura u kojoj ne stranka, već Vlada i njezini stručnjaci rade prijedlog zakona kako bi se provela odluka Ustavnog suda. U javnosti se barata podatkom da je ministar Malenica tek dio HDZ-ove radne skupine. To nije točno. Prijedlog izbornih jedinica izradilo je Ministarstvo pravosuđa i uprave zajedno sa stručnjacima iz Vlade.
Dakle, nisu bili uključeni Šeks i Ressler?
Ne, nisu bili uključeni.
Zašto vam je prijedlog SDP-a da se ide na manji broj jedinica toliko neprihvatljiv?
Smatramo da je to uvod u regionalizaciju Hrvatske, a mi držimo da teritorijalni ustroj koji je predložio Franjo Tuđman najbolje doprinosi regionalnom razvoju Hrvatske. Iz njega ne proizlazi regionalizam, za koji znamo što je u povijesti značio. Osim toga, brojni kritičari Tuđmanova teritorijalnog ustroja danas brane taj sustav. Mislim da znate tko ga je zadnji branio.
Da, radi se o Zoranu Milanoviću, ali nisam znala da ste njegov “fan”.
Nisam, ali smatram da je šest regija uvod u regionalizaciju, da ne kažem kasnije u autonomaštvo. HDZ smatra da treba ostati na županijama, odnosno na 10 izbornih jedinica. Oporbi poručujem da nikakav izborni inženjering ne može nadomjestiti loš politički rad koji bi polučio izbornim uspjehom. A da je tome tako, dokaz je provedenih sedam ciklusa parlamentarnih izbora na istim izbornim jedinicama što znači da rezultati izbora ne ovise područjima izbornih jedinica, već o političkom radu. Naime, na ovakvom izbornom modelu pet je puta pobijedio HDZ, a dva puta SDP. Pokušaji da nam se predbaci da krojimo sustav u nekakvim zatvorenim stranačkim kuhinjama su promašeni. Također, oporba koja traži konsenzus oko utvrđivanja izbornih jedinica ne može ga postići ni unutar sebe - neki bi pet jedinica, neki jednu, a neki 21.
Kad se 1999. godine donosio važeći zakon, svi su bili uključeni. Je li to bilo pogrešno?
Te situacije nisu usporedive. Naime, tada se mijenjao cijeli izborni sustav, a sada idemo u minimalne korekcije kako bismo proveli odluku Ustavnog suda. Osim toga, podsjećam da današnja oporba, koja je bila na vlasti 2014. godine, nije zazivala konsenzus iako su u političkom smislu drastičnije mijenjali izborni zakon. Ujedno, tada je HDZ bio snažna oporba i imao je 45 zastupnika u odnosu na 13 SDP-ovih koliko ih je danas. Tada je uveden preferencijalni glas, ukinut institut nositelja liste koji je za HDZ bio važan te je uvedena obveza uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca.
U superizbornoj godini ne bojite se crnog labuda s euroizbora 2019. godine?
Uvjereni smo da ćemo i na europskim i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima iduće godine biti pobjednici.
Jeste li razgovarali o potencijalnim predsjedničkim kandidatima?
Ne, stranka nije okrenuta kadrovskim rješenjima za iduće predsjedničke izbore, i nismo, kako sam ranije rekao, u izbornom modu. Provodimo program Vlade i stranke, a o ostalom ćemo, kao i o predsjedničkom kandidatu, izvijestiti kad za to dođe vrijeme.
Tijekom ovog mandata Zoran Milanović stvarao vam je mnoge nevolje. Odnosi su bili tako napeti da se govorilo o opozivu. Očekujete li da će se ponovo kandidirati? Smatrate li da bi se trebao povući?
Zoran Milanović je kao predsjednik Vlade govorio o poziciji predsjednika države kao o nečem što ga ne zanima, pa se na kraju kandidirao. Prema tome, to što on sada šuti ili nagoviješta ne znači ništa. Hoće li se odlučiti za kandidaturu i kad će to objaviti javnosti, njegova je stvar. Ono što očekujem od predsjednika jest da se drži svojih ustavnih ovlasti, da ne bude trbuhozborac oporbe i da djeluje na usklađivanju svih sastavnica vlasti.