Vodeći se načelom modernog suverenizma koristimo prednosti EU članstva za realizaciju velikih strateških projekata & kvalitetniji životni standard hrvatskih građana!
PVRH Andrej Plenković u velikom razgovoru za Globus: Hrvatska je u 10 godina EU članstva ostvarila neto korist od 10.7 milijardi eura. Izgradili smo Pelješki most i realizirali strateški cilj spajanja juga Hrvatske. Prosječna neto plaća u proteklom desetljeću porasla je za 54%, od čega čak 50% za vrijeme mandata ove Vlade. Bilježimo rekordnu zaposlenost, a istodobno najnižu nezaposlenost. Prednosti za gospodarstvenike, izvoznike, turistički sektor i niz drugih djelatnosti osjete se i ulaskom u Schengen, kao i uvođenjem eura. Sveukupno smo osigurali više od 25 milijardi eura iz EU, što je prava poluga razvoja Hrvatske. Nažalost, dio političkih aktera nije identificiran s time i dovodi u pitanje temeljne europske politike suradnje, solidarnosti i pridržavanja načela međunarodnog prava. No, HDZ će i ovaj put ići samostalno na izbore, uz suradnju s tradicionalnim partnerima u pojedinim jedinicama. Snažni smo, ujedinjeni i spremni ići 3. put po povjerenje birača. Izbor je ili fragmentirana oporba koja donosi nestabilnost i neupravljivost ili nastavak politike koja je donijela stabilnost i sigurnost u krizi, brzi gospodarski rast, odgovorno upravljanje javnim financijama i jaku reputaciju Hrvatske!
Intervju donosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinara Augustina Palokaja i Zdravka Milinovića:
Andrej Plenković vidno je zadovoljan. Smije se kad govori o najnovijim potezima oporbe ili najnovijoj pritužbi splitskoga gradonačelnika Ivice Puljka Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa. Nije zabrinut zbog kritika oporbe jer smatra da njegova Vlada iza sebe ima neosporive rezultate, čak i na području obnove potresom razorenih područja, što je do sada bio njegov trn u peti. Zadovoljan je i posjetom Subotici kojim je napravio korak ka odmrzavanju odnosa sa Srbijom, ali očito i činjenicom da se pritom nije morao susresti s Aleksandrom Vučićem.
Razgovarali smo u manjoj dvorani za sastanke Banskih dvora, ali i u njegovu uredu u kojem se pojedinačno susreće s ministrima i najbližim suradnicima.
Prije dvanaest godina, u lipnju 2011., postojala je mogućnost da Hrvatska ne zaključi pristupne pregovore s EU. Što bi se dogodilo da tada nismo uspjeli, kako bi Hrvatska danas izgledala i što je, po vašem mišljenju, tada presudilo?
Put Hrvatske u Europsku uniju nije bio nimalo jednostavan. Dok su zemlje započinjale pristupne pregovore i koristile financijsku i institucionalnu podršku, Hrvatska je bila pod agresijom velikosrpske politike Miloševićeva režima te je stekla slobodu i samostalnost zahvaljujući hrabrosti branitelja i vizionarstvu dr. Franje Tuđmana. Činjenica da je Hrvatska pristupila 2013. godine sama, a da su druge zemlje koje su željele postati članice ostale iza nas, potvrđuje kakav smo transformacijski i reformski proces prošli u prilagodbi pravnog i ekonomskog sustava pravnoj stečevini. Pregovore smo završili zadnji dan mađarskog predsjedanja 2011. i njima tu moramo zahvaliti na važnoj potpori. U to vrijeme bio sam državni tajnik u MVEP-u za europske poslove, a kasnije zadužen i za referendumsku kampanju za članstvo.
Kao premijer koji sudjeluje na sastancima Europskog vijeća već sedam godina, u promijenjenom raspoloženju brojnih država prema proširenju EU, mogu neposredno svjedočiti koliko je važno bilo da je Hrvatska tada pristupila. Imali smo nacionalno političko jedinstvo oko strateškog cilja ulaska u EU, što bi iz današnje perspektive bilo teže postići. Dio političkih aktera nije identificiran s članstvom Hrvatske u EU i dovodi u pitanje temeljne europske politike suradnje, solidarnosti i pridržavanja načela međunarodnog prava. Stoga je potrebno snažnije emancipirati europske teme u političkoj kulturi Hrvatske. Za nas je Unija zajednica vrijednosti i prava, u kojoj koristimo i razvojne mogućnosti kroz europski proračun, ali i osnažujemo demokraciju, institucije, ljudska i manjinska prava.
Statistike pokazuju da smo imali velike koristi od članstva: rekordno mala nezaposlenost, sjajan kreditni rejting i druge. Međutim građani kao da ne osjećaju toliko koristi od članstva u poboljšanju životnog standarda. Jesmo li mogli bolje iskoristiti članstvo da bi građani to više i osjećali?
Članstvo je promijenilo Hrvatsku nabolje. Zatekli smo 9% ugovorenih sredstava 2016., a danas je ugovoreno 124% te je isplaćeno 85% alokacije. Hrvatska je nakon deset godina članstva ostvarila neto korist od članstva od 10.7 milijardi eura. Izgradili smo Pelješki most i realizirali strateški cilj spajanja juga Hrvatske, što će ostati simbolika prvog desetljeća članstva. Razina razvijenosti, gledajući BDP po stanovniku, porasla je sa 61% prosjeka EU, u 2013. godini, na 73% prosjeka EU u 2022. Oko 70% svih javnih investicija financira se iz fondova EU. Na dobitku su županije, gradovi i općine koji raspolažu nikad većim sredstvima za realizaciju razvojnih projekata, koji se vide diljem Hrvatske: od škola, vrtića, zdravstvene, sportske, cestovne, željezničke i lučke infrastrukture, veteranski centri, centri poljoprivrede, kulturne baštine, znanosti i inovacija...
Prosječna neto plaća porasla je 54% od 2013. do ožujka 2023., od čega čak 50% za vrijeme mandata ove Vlade. Bilježimo rekordnu zaposlenost i najnižu nezaposlenost. Za građane je značajno da imamo stopu nezaposlenosti od 5.6%, što je na razini europodručja. Prednosti članstva za gospodarstvenike, izvoznike, turistički sektor i niz drugih djelatnosti osjete se i ulaskom u schengensku zonu slobode kretanja, kao i uvođenjem eura.
Ulazak u EU je, bez sumnje, pomogao i u smanjenju nezaposlenosti koja je u trenutku ulaska u članstvo bila oko 17%. Danas je oko šest posto. Ali to je dovelo i do masovnog odlaska mladih u druge zemlje EU. Jesmo li to trebali predvidjeti s obzirom na iskustvo drugih?
Ulaskom u EU otvorilo se tržište rada i omogućila sloboda kretanja ljudi, što su iskusile i druge zemlje. Premda je u prvim godinama nakon ulaska u EU zbog toga zabilježen nešto jači negativni migracijski saldo, zadnjih nekoliko godina situacija se poboljšava. Pritom treba reći i da je stopa nezaposlenosti mladih pala na 13.7%. Tome su pomogle i mjere za zapošljavanje, u koje je uključeno čak 100.000 mladih. Čak 174.000 mladih dobilo je povrat poreza slijedom poreznih rasterećenja na rad, a više od 34.000 mladih uz pomoć države riješilo je stambeno pitanje. Sigurna radna mjesta, bolje plaće i gospodarski rast pridonose preokretanju negativnih migracijskih trendova.
U okolnostima globalnih kriza zbog pandemije i energetske krize, proveli smo u djelo naš program Sigurna Hrvatska. Snažno smo intervenirali, spriječili socijalnu frakturu i osigurali brzi gospodarski oporavak. U COVID-19 krizi isplatili smo plaće za 800.000 radnika i pomogli 130.000 poduzeća, a u uvjetima krize uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu spriječili velik rast cijena struje i plina za hrvatske građane i obitelji. Time se dobio zamah za značajan gospodarski oporavak i rast od 2021. do 2023., čime se Hrvatska svrstala među najbrže rastuće članice EU. Pravi pokazatelj koliko je članstvo važno u okolnostima krize je Mehanizam EU za oporavak i otpornosti, iz kojeg smo za Hrvatsku osigurali bespovratnih 5.5 milijardi eura.
Ulazak u Schengen i eurozonu je svakako kruna napora od ulaska u članstvo EU do danas. Međutim dobar dio javnosti smatra da je uvođenje eura uzrok poskupljenja. Poljska, primjerice, straši svoje građane „hrvatskim primjerom“. Zašto je to, po vašem mišljenju, takva percepcija javnosti oko eura?
Schengen i euro strateška su postignuća koja je realizirala naša Vlada, a donijet će hrvatskom narodu dugotrajne koristi. Već bilježimo porast broja turista u prvoj polovici godine u odnosu na lani, a euro je pridonio da se po sve tri vodeće svjetske agencije Hrvatska nalazi na investicijskoj razini kreditnog rejtinga. Građani to osjećaju kroz snižavanje kamatnih stopa. Primjerice, od ulaska u EU prepolovljene su kamatne stope na stambene kredite i na potrošačke kredite.
U vremenu globalno prisutnih inflacijskih pritisaka te poremećaja globalnih opskrbnih pravaca članstvo u europodručju i Europskom stabilizacijskom mehanizmu čini Hrvatsku otpornijom na krize i bolje ju štiti od vanjskih šokova. Inflacija je u svibnju pala ispod 8% te se smanjuje već šest mjeseci zaredom. Vlada je subvencioniranjem cijene struje, plina i naftnih derivata postigla da cijene energenata ne povećavaju inflaciju. Stoga nema niti jednog razloga da rastu cijene proizvoda koji nemaju veze s energetskom i prehrambenom krizom. Očekujemo stoga od svih aktera na tržištu da se ponašaju racionalno i odgovorno te da podnesu dio tereta krize, uzimajući u obzir i izdašne mjere pomoći Vlade.
Kako smo se politički pozicionirali u Europskoj uniji? Dojam je da smo u raznim taborima ovisno o temi. S Francuzima smo oko ulaganja u nuklearnu energiju, s manjim članicama oko protivljenja ukidanju veta, s Mađarima i Poljacima oko zaštite kohezijske politike, sa Slovenijom oko potpore proširenju na Zapadni Balkan. Koji nam je kriterij pri svrstavanju u određene saveze unutar EU?
Hrvatska nije bila ni međunarodnopravni subjekt, a danas je punopravna članica i dio najdublje integracije europskog projekta te sjedi za stolom za kojim se odlučuje. Surađujemo s državama članicama i institucijama, akteri smo koji donose ideje, vlastita iskustva i dodanu vrijednost u rješavanju svih ključnih tema za Hrvatsku i Europu. Nije problem što se pojedine zemlje u određenim temama udružuju ili približavaju. Primjerice, našim priključenjem grupaciji EUMED9 osnažili smo mediteransku poziciju Hrvatske u odlučivanju unutar Unije po svim pitanjima koja se tiču Mediterana.
Hrvatska snažno zastupa određene teme koje nisu u fokusu toliko drugim članicama, ali smo ih uspjeli nametnuti na Europskom vijeću i na razini Komisije, poput demografskih izazova i položaju hrvatskog naroda u BiH. Usto Hrvatska je među prvima govorila o stanju u Ukrajini i prije početka agresije te izražavala podršku. Ono što je ključno jest da ustrajno zastupamo hrvatske nacionalne interese.
Kako Hrvatska vidi dalju reformu Europske unije? Zašto smo, primjerice, protiv ukidanja veta u vanjskopolitičkim i sigurnosnim pitanjima kada logično zvuči argument da će s ovakvim sustavom odlučivanja EU teško funkcionirati ako se nastavi s proširenjem?
Bližimo se kraju trenutnog institucionalnog i zakonodavnog ciklusa EU, s predstojećim izborima za EP i novom Komisijom 2024. Tradicionalno, ovo je vrijeme rasprava o strateškom smjeru koji EU treba poduzeti kako bi se uspješno nosila s izazovima bez presedana s kojima se danas suočavamo. Kada bih trebao izdvojiti tri teme koje će dati ton sljedećem institucionalnom ciklusu EU - uz dovršavanje onoga što smo već započeli - očekujem snažan naglasak na sigurnosti, gospodarstvu i klimi. Razumljivo je da EU mora pronaći način efikasnijeg donošenja odluka, ali to mora biti rješenje unutar postojećeg Ugovora i rješenje koje ne diskriminira manje države članice.
Kad smo mi ušli u EU, govorilo se da je to i novi početak za proces proširenja i da će naš put slijediti zemlje iz bližeg susjedstva. No deset godina poslije ne samo da se proširenje nije nastavilo nego se EU suzila i smanjila. Kakva je uopće sudbina budućeg proširenja?
Proces proširenja odvijao se u promijenjenim uvjetima nakon našeg ulaska. Niz kriza koje su pogodile Uniju zasigurno su usporile njegov tijek, ali ono što je ostala konstanta jest ispunjavanje traženih kriterija. Tome svjedoči i naše članstvo u europodručju i Schengenskom prostoru, koje nam nije poklonjeno, nego je rezultat ispunjavanja brojnih preduvjeta. Naš put svjedoči da se integracije i dalje odvijaju, ali je za uspjeh potrebna puna reformska posvećenost. Zahvaljujući, između ostalog, i inicijativi Hrvatske tijekom predsjedanja promijenjena je metodologija pregovora.
Dodatni impuls procesu proširenja svakako je dala izmijenjena geopolitička situacija nakon brutalne ruske agresije na Ukrajinu. Ona je u bitnome izmijenila percepciju i stavove određenog broja država članica jer predstavlja tektonski pomak sigurnosnog okruženja u Europi. Zato je dobro da se davanjem statusa kandidata za članstvo pružila europska perspektiva Ukrajini, Moldovi i BiH.
Dojam je u Bruxellesu da Hrvatska u politici prema Zapadnom Balkanu fokus stavlja previše na Bosnu i Hercegovini, donekle na odnose sa Srbijom, a nije toliko aktivna oko drugih pitanja. Je li to tako?
Ako Unija ne da poticaj zemljama jugoistoka Europe, doći će u novim geopolitičkim uvjetima neki drugi akteri koji svojom prisutnošću možda neće jamčiti jednaku razinu sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta regije. Jasno je da je naš vanjskopolitički prioritet funkcionalnost, stabilnost i europski put BiH, u kojoj Hrvati trebaju biti ravnopravan konstitutivni narod. Vidjeli ste da smo 20. lipnja održali zajedničku sjednicu Vlade i Vijeća ministara BiH na kojoj smo otvorili niz tema kako bismo unaprijedili bilateralne odnose.
Našim zalaganjem pridonijeli smo da Europsko vijeće pruži status kandidata za članstvo BiH. Stoga je angažman Hrvatske usmjeren prema pomoći Hrvatima u BiH, ali i prema boljitku cijele BiH. Tijekom hrvatskog predsjedanja iniciranjem Zagrebačkog summita vratili smo jugoistok Europe na dnevni red u situaciji kada proces proširenja nije bio u prvom planu. Daljnje širenje EU, koje znači punu stabilizaciju i daljnji ekonomski razvoj našeg susjedstva, u interesu je Hrvatske.
Što Hrvatska radi po pitanju energetske diverzifikacije, oko koje se loma koplja u EU?
Hrvatska na razini EU zajednički radi na jačanju energetske neovisnosti i osiguranju diversifikacije dobavnih energetskih pravaca. Kontinuirano raspravljamo o smanjenju energetske ovisnosti o Rusiji uz istodobno očuvanje ciljeva zelene tranzicije kao temelja naše energetske samodostatnosti. Ključno je da u ovom razdoblju krize pokažemo europsko jedinstvo i spremnost na politički kompromis koji će odaslati jasnu poruku energetske sigurnosti Europe.
Hrvatska je pravodobno prepoznala vlastite kapacitete i potencijal svoje uloge u široj regiji. Izgradnjom LNG-terminala na Krku Hrvatska je ostvarila strateški projekt koji pridonosi diversifikaciji opskrbe plinom. Prošle godine učinili smo prvi iskorak time što je kapacitet LNG-terminala s 2.6 milijardi povećan na 2.9 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Donijeli smo stratešku odluku o povećanju kapaciteta LNG-terminala na 6.1 milijardu kubičnih metara plina godišnje, kao i o povećanju kapaciteta plinovoda radi transporta dodatnih količina plina putem interkonekcija sa Slovenijom i Mađarskom. Izgradnjom južne plinske interkonekcije posebno vodimo računa o povezivanju s BiH uz istodobno profiliranje Hrvatske kao važnog regionalnog energetskog čvorišta.
Navršava se sedam godina od vašeg dolaska na čelo HDZ-a. Često se može čuti mišljenje da HDZ, unatoč najboljem rejtingu, nema koalicijski potencijal i da bi ga to moglo koštati na izborima. S druge strane, tako se govorilo i uoči parlamentarnih izbora 2020., na koje je HDZ izišao samostalno i uvjerljivo pobijedio. Hoće li i na iduće izbore HDZ ići samostalno?
Hrvatska demokratska zajednica i ovaj put će ići samostalno na izbore, uz suradnju s tradicionalnim partnerima u pojedinim jedinicama. Snažni smo, ujedinjeni i spremni ići treći put po povjerenje birača. U 2024. odlučuje se o smjeru kojim Hrvatska treba ići. Izbor je ili fragmentirana oporba koja donosi nestabilnost i neupravljivost ili nastavak politike koja je donijela stabilnost i sigurnost u krizi, brzi gospodarski rast, odgovorno upravljanje javnim financijama i jaku reputaciju Hrvatske među europskim i međunarodnim partnerima.
U proteklih sedam godina suočili smo se brojnim i neočekivanim krizama: Agrokor, potresi i prirodne nepogode, pandemija, energetske i gospodarske posljedice agresije na Ukrajinu. No sve izazove rješavali smo u interesu hrvatskih građana i gospodarstva. Istodobno ostvarujemo ključne strateške ciljeve: Pelješki most, europodručje, schengenski prostor, Vc-koridor i LNG-terminal, iskorištenost svih milijardu i tri milijuna eura iz Fonda solidarnosti EU za obnovu Zagreba i Banovine, autocesta Zagreb - Sisak, Istarski ipsilon i druga cijev tunela Učke.
Neke vaše poteze hvale i birači stranaka lijevog centra, pa čak i neki politički analitičari koji nisu skloni desnici? Kolika je, po vašoj procjeni, vjerojatnost da dio tih birača na idućim izborima, možda prvi put, glasuje za HDZ?
Kada sam preuzeo odgovornost 2016., rekao sam da je HDZ-u mjesto tamo gdje ga je postavio i dr. Franjo Tuđman, europski desni centar. Pokazalo se na izborima 2020., na kojima smo osvojili 37%, da je HDZ otvoren biračima desnice, desnog centra i centra. Tada smo profiliranjem HDZ-a napravili iskorak u velikim gradovima, pobijedili u Zagrebu te postigli mandat više u izbornoj jedinici na sjeveru Hrvatske, kao i u primorsko-goranskoj i istarskoj jedinici. Znamo što su naše demokršćanske, narodnjačke i univerzalnohumanističke vrijednosti i temelji na kojima je stvorena Hrvatska. Istovremeno, HDZ činimo predvodnikom u rješenjima za ključna pitanja budućnosti Hrvatske: sigurnost, energetska neovisnost, prehrambena samodostatnost, zelena tranzicija i digitalna transformacija.
U proteklih sedam godina HDZ je pokazao da može dobro surađivati sa strankama liberalne orijentacije. Možete li zamisliti suradnju, u budućnosti, s kojom umjereno lijevom strankom ili je to HDZ-u načelno neprihvatljivo?
HDZ svoje partnere traži među strankama s kojima dijeli programsku i svjetonazorsku osnovu. Političku stabilnost ostvarujemo u suradnji s predstavnicima manjina, liberalnim i narodnjačkim, demokršćanskim i umirovljeničkim strankama. Pred birače ćemo izaći s ostvarenim rezultatima, dokazanim kandidatima i vizijom za daljnji razvoj Hrvatske. Retorika oporbenih stranaka, koje spominjete i u svom upitu, takva je da koriste najgore uvrede i difamacije prema HDZ-u, očito u manjku vlastitih ideja i programa.
Ako biste pobijedili na parlamentarnim izborima i dobili treći mandat, kakav bi bio plan za razvoj države? Što bi bili strateški ciljevi?
U idućem mandatu ulazimo i u novo desetljeće članstva u EU te nam predstoji dalje činiti iskorake u pogledu boljeg životnog standarda i veće konkurentnosti gospodarstva. Sveukupno smo osigurali više od 25 milijardi eura iz EU u ovom desetljeću, što je prava poluga razvoja kako bi Hrvatska nastavila sustizati standard života i razvijenost članica koje su ranije mogle koristiti prednosti EU. Dvije velike teme globalnog karaktera kojima ćemo se baviti su dekarbonizacija uz postupnu zelenu tranziciju te digitalna transformacija države, društva i gospodarstva. Temelj svih politika i ključno pitanje hrvatske budućnosti je demografska revitalizacija. Ostvarivanje pokazatelja po sve tri teme, uz provedbu Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine, put su kvalitetnijem životu građana, što je primarni cilj. Usto, važan prioritet bit će daljnje jačanje institucija, vladavine prava i borba protiv korupcije.
Vi ste sad usmjereni na iduće parlamentarne izbore i pokušaj da još jednom pobijedite, no razumno je pretpostaviti da biste, ako vam se taj plan ostvari, nakon trećeg premijerskog mandata ozbiljno razmislili o nastavku karijere u Bruxellesu. Mogu li vas oporbeni političari tvrdnjama o „briselskim ambicijama“ kompromitirati?
Iste teze slušali smo i 2016. i 2020. pa je HDZ pobijedio uvjerljivo na izborima i formirao većinu i Vladu koju predvodim već sedam godina. Mene koji sam napustio Europski parlament 2016. i krenuo u unutarstranačku i parlamentarnu utakmicu proziva se za „briselske ambicije“, a ne vidim da se u taj kontekst dovode zastupnici SDP-a koji su godinama u EP-u i nisu se vratili. Ili oni političari koji su putem društvenih mreža obmanuli građane na europskim izborima 2019. pa im se izgubio svaki trag kasnije. Takve kvalifikacije najčešće dolaze od onih aktera koji ne razumiju ulogu koju Hrvatska ima u Europskoj uniji niti znaju kako se štite i promoviraju nacionalni interesi. Danas smo u poziciji da političkim načelom modernog suverenizma koristimo članstvo za realizaciju svih strateških nacionalnih projekata, koji bi bez EU bili neostvarivi.
Predsjednik Milanović ima svoj, specifičan pogled na zbivanja u Ukrajini. Taj bi se pogled najkraće mogao sažeti u formulaciju: „To nije naš rat“. Hrvatska Vlada ima sasvim suprotno stajalište. Koliko vam, kao premijeru, predsjednikova stajališta, koja imaju odjek u međunarodnoj zajednici, otežavaju taj posao? Kako to objašnjavate stranim državnicima?
Partnerstvo Hrvatske i Ukrajine je čvrsto, bez obzira na njegove izjave i proruske stavove, koji su suprotni hrvatskim nacionalnim interesima. Srećom za reputaciju Hrvatske, svi naši partneri i saveznici znaju da je politika Vlade u podršci Ukrajini konzistentna i principijelna, i tako će ostati i dalje. Hrvatska nije ni neutralna ni nesvrstana zemlja i bilo bi pogrešno da smo odbili pomoći zemlji koja trpi velika razaranja, stradavanja vojnika i civila, uništenja kritične infrastrukture i raseljavanja stanovništva. Oni koji preispituju potrebu za podrškom Ukrajini najčešće tvrde se Hrvatsku time izlaže ratu. Govorili su da će hrvatski vojnici ići ratovati u Ukrajinu, što se naravno nije dogodilo. Neki su tvrdili i da ćemo EUMAM-misijom postati zaraćena strana, što je laž, a pritom je vojna podrška koju dajemo, i koja im nije sporna, znatno izdašnija od EUMAM-a. Time što podržavamo Ukrajinu ne ugrožavamo Hrvatsku, već naprotiv, ulažemo i u našu sigurnost, kao i druge članice EU. Stoga ćemo podržavati europski put Ukrajine i dalje pomagati politički, financijski, vojno, humanitarno i na svaki način ukrajinski narod u borbi za slobodu i demokraciju.
Uzmimo ovakav scenarij: HDZ pobjeđuje na parlamentarnim izborima 2024. i vi dobivate treći mandat na čelu Vlade, a Zoran Milanović ponovno pobjeđuje na predsjedničkim izborima. Što bi to značilo za Hrvatsku? Još četiri godine „paralizirane“ kohabitacije?
Ima još dosta vremena do predsjedničkih izbora. Netočna je teza da su predsjednik Republike i Vlada „isti“ ili „jednako krivi“. Njegovo ponašanje, antieuropski i proruski stavovi i retorika vrijeđanja i difamiranja izolirali su ga od komunikacije s nizom aktera na domaćoj i međunarodnoj sceni. Mi smo kao vladajuća stranka i Vlada pokazali uključivost i spremnost na suradnju s brojnim političkim akterima koji nisu nužno iz naše političke obitelji ili ne dijele istu političku filozofiju. Uzmite u obzir primjerice suradnju, partnerstvo i strukturiran dijalog koji smo uspostavili sa svim županima i čelnicima lokalnih jedinica neovisno o političkoj opciji. Jesmo li nudili dijalog oporbi odmah nakon parlamentarnih izbora u jeku neizvjesnosti zbog pandemije? I kasnije zbog ruske agresije na Ukrajinu? Jesmo. Nisu se odazvali. Prema tome, Vlada je otvorena za razgovor sa svima koji žele u dijalogu nalaziti rješenja na dobrobit građana. Oni koji a priori žele vrijeđati, destabilizirati institucije, antagonizirati nas s međunarodnim partnerima, neka to čine na svoju odgovornost.
Od 2016. godine, a osobito od 2020. znatno su se stišali stari ideološki sukobi i pitanja položaja manjina u društvu. Može li se u četvrtom desetljeću državnosti napokon to prevladati?
Kao Vlada osuđujemo zločine totalitarnih režima, njegujemo kulturu sjećanja na žrtve i gradimo tolerantnije i smirenije ozračje u društvu. Čuvamo naše vrijednosti kao suvremena i moderna demokratska zemlja, a osobito dostojanstvo Domovinskog rata i prava hrvatskih branitelja koji su u temeljima naše državnosti. Zahvaljujući uspostavljenom povjerenju u okviru parlamentarne većine učinjene su brojne geste u pogledu dolazaka predstavnika srpske manjine na obljetnicu Oluje u Kninu, u Škabrnju i u kolonu sjećanja u Vukovaru, kao i moj odlazak u Varivode i potpredsjednika Medveda u Grubore.
Brigom o nacionalnim manjinama u hrvatskom društvu jačamo položaj Hrvata u zemljama u susjedstvu. Vidjeli ste da smo prošli tjedan u Subotici otvorili Hrvatski dom Matica, što je ulaganje hrvatske Vlade u partnerstvu s Hrvatskim nacionalnim vijećem kako bi Hrvati u Srbiji dobili središnje mjesto okupljanja. U četvrtom desetljeću naše državnosti, kada se mijenjaju i neka globalna pravila igre, fokus stavljamo na gospodarski i društveni razvoj Hrvatske, ulaganja u obrazovanje, znanost i tehnologiju kako bismo kao društvo išli ukorak s novim izazovima i bili konkurentniji.