Dr. Franjo Tuđman
DR. FRANJO TUĐMAN (1922.-1999.)
Hrvatski državnik, politički zatvorenik i povjesničar (Veliko Trgovište, 14. V. 1922. - Zagreb, 10. XII. 1999.).
Osnovnu školu pohađao je u Velikom Trgovištu (1929.-1933.), a gimnaziju u Zagrebu (1934.-1941.). Školovanje je nastavio na Višoj vojnoj akademiji u Beogradu (1955.-1957.). U čin generala Jugoslavenske narodne armije (JNA) promaknut je 1960. godine, a 1965. doktorirao je povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu „Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja do sloma 1941.“. Godine 1992. izabran je za redovnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Tijekom gimnazijskih dana aktivno je sudjelovao u ljevičarskom nacionalnom pokretu, zbog čega je 1940. bio zatvoren. Od 1941. do 1945. sudjeluje u partizanskom antifašističkom pokretu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Od siječnja 1945. radi u Beogradu kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske (VŠ NOV) i Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ), a nakon rata (do 1961.) u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane i u Generalštabu JNA.
Godine 1961. na osobni zahtjev napušta djelatnu vojnu službu i posvećuje se znanstvenoj karijeri. Iste godine vraća se u Zagreb, gdje osniva Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest), čiji je ravnatelj do 1967. godine. Od 1963. do 1967. izvanredni je profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu (danas Fakultet političkih znanosti). Predavao je na sveučilištima u Čehoslovačkoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Kanadi i SAD-u.
Od 1962. do 1967. predsjednik je Komisije za međunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (GO SSRNH), a od 1965. do 1969. narodni zastupnik i predsjednik Odbora za znanstveni rad u Prosvjetno-kulturnom vijeću Sabora SR Hrvatske.
Godine 1967. isključen je iz Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) zbog protivljenja nametanju kompleksa krivice hrvatskom narodu za Nezavisnu Državu Hrvatsku u Drugome svjetskom ratu, kao i zbog kritike službenoga broja jasenovačkih žrtava. Primoran je tada napustiti mjesto ravnatelja Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske te je uklonjen sa Sveučilišta u Zagrebu i umirovljen.
Zbog sudjelovanja u hrvatskome nacionalnom pokretu potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih komunističke su ga vlasti zatvorile u lepoglavsku kaznionicu. Godine 1972. osuđen je na dvije godine zatvora (odslužio devet mjeseci), a u veljači 1981. na tri godine zatvora (siječanj 1982. - veljača 1983. / svibanj 1984. - rujan 1984.) i zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju - u kojima je kritizirao postojeći politički poredak.
Nakon što su mu 1987. vraćene putne isprave, odlazi na turneju u sjevernoameričke i europske zemlje radeći na povezivanju hrvatskog iseljeništva i Hrvatske radi stvaranja nacionalnog i demokratskog pokreta. Povratkom u zemlju 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).
Pobijedivši s HDZ-om na prvim višestranačkim demokratskim izborima za (ondašnji) Sabor SR Hrvatske u travnju i u svibnju 1990. godine, 30. svibnja 1990. biva izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a nakon promjene Ustava pobjeđuje 2. kolovoza 1992. i 15. lipnja 1997. na neposrednim izborima za predsjednika Republike Hrvatske. Tu je dužnost obnašao do smrti.
Od 1990. do 1999. imao je ključni utjecaj na hrvatsku vanjsku i unutarnju politiku. Tijekom raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1990. zagovarao je reformu jugoslavenske zajednice u savez konfederalnih država, dok je istodobno jačao državnu i obrambenu sposobnost Hrvatske.
Kada je Srbija uz pomoć JNA otvoreno podržala srpske pobunjenike u Hrvatskoj te im se 1991. pridružila u otvorenoj agresiji na Hrvatsku, dr. Franjo Tuđman im se suprotstavio organiziranom hrvatskom vojnom silom. U proljeće i ljeto 1995. Hrvatska je vojska pod njegovim zapovjedništvom u akcijama "Bljesak" i "Oluja" oslobodila velike dijelove okupiranoga hrvatskog teritorija.
Godine 1997. političkom je akcijom pregovaranja s međunarodnom zajednicom uspio mirno reintegrirati Hrvatsko Podunavlje u političko-teritorijalni sastav Republike Hrvatske, čime je uspostavio cjelovitost Republike Hrvatske u međunarodno priznatim granicama i formalno završio dugogodišnji rat.
U odnosu prema Bosni i Hercegovini vodio je politiku zaštite hrvatskih interesa, koja se zbog spleta vojnih i političkih prilika tijekom rata razvijala od vojnog savezništva s Bošnjacima protiv srpske agresije (1992. i 1993.), preko podržavanja bosansko-hercegovačkih Hrvata u sukobima s Bošnjacima (tijekom 1993.), do obnove savezništva s Bošnjacima i stvaranja Federacije BiH (1994.) te slanja Hrvatske vojske u BiH - koja je 1995. uništila srpsku vojnu silu i omogućila uspostavu nove, "daytonske" BiH, kao zajednice triju ravnopravnih i konstitutivnih naroda.
U znanstveno-kulturnoj karijeri bio je redaktor i pomoćnik glavnog urednika Vojne enciklopedije, suradnik i redaktor enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (današnji Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“), član uredništva vojno-teorijskog časopisa Vojno delo, glavni i odgovorni urednik časopisa Putevi revolucije, član izdavačkog odbora časopisa Forum i Hrvatski tjednik, član Upravnog i Izvršnog odbora Matice hrvatske (1970-ih), predsjednik Povijesne komisije Matice hrvatske (od 1970.), član Društva hrvatskih književnika (od 1970.) i Hrvatskog centra PEN-a (od 1987.).
Počasni je doktor Sveučilišta Jolla iz San Diega od 1990. godine. U znanstvenim istraživanjima bavio se poviješću Hrvatske u 20. stoljeću te razvojem vojne doktrine općenarodne obrane i prava svakog naroda na vlastitu vojsku, čime je došao u sukob s centralističko-hegemonističkim strukturama poslijeratne Jugoslavije.
DJELA
Rat protiv rata: partizanski rat u prošlosti i budućnosti (Zagreb, 1957)
Stvaranje socijalističke Jugoslavije (Zagreb, 1960)
Rojstvo socijalistične Jugoslavije (Ljubljana, 1961)
Okupacija i revolucija: dvije rasprave (Zagreb, 1963)
Vojna proti vojni (Ljubljana, 1964)
The Independent State of Croatia as an instrument of the policy of the occupation powers in Jugoslavia and the peoples liberation movement in Croatia from 1941 to 1945/zbornik radova: Recueil de travaux sur les systemes d´occupation en Jugoslavie 1941-1945 (Beograd, 1963)
Velike ideje i mali narodi (Zagreb, 1969)
Hrvatska politika u prvim godinama borbe protiv vidovdanskog centralističko-hegemonističkog pokreta (Zagreb, 1970)
Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi (München-Barcelona, 1981)
Croatia on trial: the case of the Croatian historian dr. F. Tudjman (London, 1981)
Na braniku povijesne istine: dokumenti sa suđenja 17. -20. veljače 1981. u Zagrebu (Bokatron, nakon 1981)
Na suđenju dr. Tuđmanu sudilo se Hrvatskoj (London, 1981)
Stirbt Kroatien? (Hamburg, 1981)
Državnost nacija - ključ mira Europe (Lidingo, 1982)
O povijesti rješavanja hrvatskog pitanja i samoodređenja naroda u svijetu (Toronto, 1987)
Stjepan Radić u hrvatskoj povijesti (Sudbury, 1988)
Stjepan Radić i hrvatska državnost, Dubrovnik: časopis za književnost, kulturu i znanost, (Dubrovnik, 1971, br. 2)
Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (Zagreb, 1989)
Izabrana djela Franje Tuđmana (Zagreb, 1990)
Hrvatska i Europa, Kolo Matice hrvatske (Zagreb, br. 1-2, 1991)
Stjepan Radić i hrvatska suverenost, Riječi: časopis za književnost, kulturu i znanost (Sisak, br. 4, 1991)
ZNA SE - HDZ u borbi za samostalnost Hrvatske (sv. 1., Zagreb, 1992)
ZNA SE - HDZ u borbi za samostalnost Hrvatske (sv. 2., Zagreb, 1993)
Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji 1918-1941 (2 knj., Zagreb, 1993)
S vjerom u samostalnu Hrvatsku (Zagreb, 1995)
Usudbene povjestnice (Zagreb, 1995)
ZNA SE - HDZ u borbi za učvršćenje hrvatske državne suverenosti (sv. 3., Zagreb, 1995)
Povijesna sudba naroda. Izabrani tekstovi (Zagreb, 1996)
Horrors of War: historical reality and philosophy (New York, 1996)
Starčevićeva ideja o samostalnoj hrvatskoj državi, Vjesnik HAZU, 5, br. 1/3 (Zagreb, 1996)
Vlak slobode (Zagreb, 1996)
Das historische Schicksal des Volkes (Bad Kissingen-Köln, 1997)
Misao hrvatske slobode: od nacionalne ugroženosti do državne samostalnosti (Zagreb, 1997)
ZNA SE - HDZ u borbi za učvršćenje hrvatske državne suverenosti (sv. 4., Zagreb, 1998)
Hrvatska riječ svijetu: razgovori sa stranim predstavnicima (Zagreb, 1999)
POSLANICE I GOVORI
Poziv na obranu (Zagreb, 1991)
Govor prilikom primanja Republike Hrvatske u UN 1992., Državnost: časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo (br. 1, Zagreb, 1997)
Stanje hrvatske države i nacije: Izvješće Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske Hrvatskom saboru 22. prosinca 1994. (Zagreb, 1995)
Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 15. siječnja 1996. (Zagreb, 1996)
Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 27. siječnja 1998. (Zagreb, 1998)
Poslanica Hrvatskom državnom saboru 18. prosinca 1997. u prigodi promjene Ustava Republike Hrvatske i obilježavanja 7. obljetnice proglašenja neovisnosti, Državnost: časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo (br. 3, Zagreb, 1997)
Pozdravni govor predsjednika Republike na svečanom primanju prigodom božićnih i novogodišnjih blagdana za diplomatski zbor 15. siječnja 1999. (Zagreb, 1999)
Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1999. godini na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 20 siječnja 1999. (Zagreb, 1999)
LITERATURA
Krušelj, Željko: Franjo Tuđman (Zagreb, 1991)
Butković, Davor: Prilozi za političku biografiju dr. Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske (Zagreb, 1991)
Mijatović, Anđelko: Bibliografija radova dr. Franje Tuđmana: u povodu 70. obljetnice života i 40. obljetnice objavljivanja pisanog djela, Časopis za suvremenu povijest, 24 (1992), 1, str. 1.-18.
Kieffer, Sandra Marie: Tudjman Franjo, Britannica/Book of the Year 1992, str. 52.
Tko je tko u Hrvatskoj, Zagreb, 1993, str. 770.
Hrvatski opći leksikon, Zagreb, 1996, str. 1024.
Mihanović, Nedjeljko: Dr. Franjo Tuđman: znanstvenik i državnik, Državnost. Časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo, 1 (1997), 1, str. 19.-31.
Pavletić, Vlatko: Velikani cjelokupne hrvatske povijesti: Tuđmanova politička doktrina (Govor na Svečanoj akademiji u povodu 75. rođendana Franje Tuđmana u Zagrebu 14. svibnja 1997.), Državnost. Časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo, 1 (1997), 1, str. 7.-18.
Hrvatski leksikon, 2. knj., Zagreb, 1997, str. 590.
Tudjman Franjo, Brockhaus - Die Enzyklopädie, 22. knj., Leipzig-Mannheim, 1999, str. 406.
Horvatić, Dubravko: Dr. Franjo Tuđman - sinteza teorije i prakse, Državnost. Časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo, 3 (1999), 2, str. 101.-113.
Dr. Franjo Tuđman 1922.-1999., Izvanredno izdanje Glasnika HDZ-a, 14. prosinca 1999.
Mijatović, Anđelko: Pregled političkog i državničkog rada dr. Franje Tuđmana: 1989.-1999., Zagreb, 2000.
Ivanković, Nenad: Predsjedniče, što je ostalo?, Varaždin, 2000.
Jurin Kostoski, Ljubica: Dr. Franjo Tuđman (14. 5. 1922. - 10. 12. 1999.), Zadar, 2000.
Mihanović, Nedjeljko: Za jedinu i vječnu Hrvatsku, Zagreb, 2001.
OBILJEŽAVANJE 100. OBLJETNICE ROĐENJA DR. TUĐMANA (14. svibnja 2022.)
Videosnimke sa svečanog skupa u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski", znanstveno-stručnog skupa "Uvijek i sve za Hrvatsku" i izložbe "Franjo Tuđman, utemeljitelj moderne Hrvatske" te dokumentarni film o dr. Ffranji Tuđmanu i pregled članaka o svim događajima u okviru proslave obljetnice.