Vlada odgovorila Milanoviću, još uplašenijem nego jučer: Novi dan - novi serijal paničnih laži! Pravo pitanje ostaje - čega se toliko boji?
Premijer nema ovlast tražiti Turudićevu sigurnosnu provjeru, zato je i zatražio rezime onih koje je prošao. Milanović, Lozančić i Miljenić još nisu odgovorili zašto prije 9 godina nisu reagirali na susrete s Mamićem ako je u njima bilo išta sporno. Bez ijednog uspjeha po kojem će se pamtiti, Milanoviću i oporbenim trbuhozborcima ne preostaje ništa drugo nego zazivati tuđa uhićenja i progone. Sad je barem jasno kako bi Hrvatska izgledala da se takvi vrate na vlast: neistomišljenike progoniti, svoje zaštititi! Za razliku od prije, DORH je danas neovisno tijelo.
Priopćenje Vlade Republike Hrvatske prenosimo u cijelosti:
Premijer uopće nema tu ovlast
Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, predsjednik Vlade Andrej Plenković nema ovlast tražiti sigurnosnu provjeru Ivana Turudića. Govoreći o sigurnosnim provjerama u svojim medijskim nastupima, referirao se na činjenicu kako bi Ivan Turudić - kad bi ostao sudac Visokog kaznenog suda - u ovoj godini išao na novu sigurnosnu provjeru, i to s obzirom na istek roka provjere iz 2019. godine.
Ponavljamo, predsjednik Vlade nema ovlast tražiti novu sigurnosnu provjeru, već je s obzirom na važnost dužnosti glavnog državnog odvjetnika, a prije donošenja Vladine odluke, zatražio rezime dosadašnjih sigurnosnih provjera koje je prošao Turudić (2009. / 2014. / 2019.).
Ni Milanović ni Lozančić ni Miljenić nisu reagirali
Milanović, koji se javno hvali svojim protuzakonitim saznanjima o pojedinim predmetima DORH-a, SOA-e i policije, mogao je reagirati još 2015. u vezi susreta Ivana Turudića i Zdravka Mamića - ako je smatrao da su sporni.
Mogao je i Dragan Lozančić, tadašnji ravnatelj SOA-e, a današnji Milanovićev savjetnik, revidirati sigurnosnu provjeru iz 2014. godine.
Kad već Milanović priznaje da je znao da se Turudić sastaje s Mamićem i da je to po njemu sigurnosna zapreka, kako to da Orsat Miljenić, ministar pravosuđa, danas šef Ureda PRH Milanovića, nije tada pokrenuo stegovni postupak protiv Turudića?
Pravo pitanje ostaje - čega se toliko boji?
Njihove namjere stoga su dokazano neiskrene i potpuno je suvišna rasprava o novim sigurnosnim provjerama u vezi teme koja ni samog Milanovića nije zanimala prije 9 godina. O izvješću SOA-e šutio je 9 godina i nije ga smatrao preprekom da sudac Turudić bude predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu, niti da postane uskočkim sucem. A uskočki suci su nadležni za procesuiranje najtežih kaznenih djela korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Pravo pitanje ostaje - čega se Milanović toliko boji da se izvan svih ustavnih i zakonskih okvira upliće u proceduru izbora glavnog državnog odvjetnika, zlorabi svoj položaj i vrši pritisak na rad SOA-e?
Svoje zaštititi - neistomišljenike progoniti
U nedostatku ijednog važnog postignuća po kojem bi se njegov predsjednički mandat mogao pamtiti, Milanoviću - skupa s njegovim trbuhozborcima iz dijela oporbe - očito ne preostaje ništa drugo nego zazivati tuđa uhićenja i progone.
Sada je barem jasno kako su oni zamišljali rad DORH-a, SOA-e i MUP-a u mandatu Milanovićeve Vlade - i kako bi Hrvatska izgledala da se takva politička garnitura sutra vrati na vlast: svoje zaštititi, a neistomišljenike progoniti.
Za razliku od njih, ova Vlada gleda na DORH kao na tijelo koje u svom radu treba biti neovisno, samostalno i lišeno ne samo političkog, nego i svakog drugog oblika utjecaja i pritiska. To je bilo i ostaje naše jasno političko opredjeljenje.