Grbin i Milanović su jedan od drugog napravili propalice. U paketu su jurišali na mjesto predsjednika Vlade i - izgubili. Red je i da odu u paketu!
Predugo smo imali predsjednika koji se u politiku uključio galamom, sprdnjom, vrijeđanjem i divljanjem. Milanović je jedan od trinaest europskih predsjednika bez izvršnih ovlasti, to je točno. Ali niti jedan od njih na ovakav način ne iskazuje svoje frustracije, niti ikome od njih pada na pamet da djeluje protiv ustava i zakona. Očito je da prisega koju se jamči čašću Milanovića ne obvezuje, pa je najbolje i za njega i za građane da ga birači, glasujući na idućim izborima, te obveze poštede. Stoji, među ostalim, u priopćenju Zajednice utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“.
Priopćenje, koje potpisuje predsjednik ZUHDZ-a Mario Kapulica, donosimo u cijelosti:
Dužnost predsjednika već odavno ne obnaša
Jučer je Zoran Milanović, kršitelj hrvatskog Ustava i zakona, najavio svoju ponovnu kandidaturu. Mesićevskim stilom: „Malo desničarenja, puno više zadrte ideološke partizanije“ namjerava se prošetati kroz izborni proces i nastaviti nanositi štetu hrvatskoj državi i građanima.
Iako su mediji prenijeli da se radi o kandidaturi za Predsjednika Republike, to je samo donekle točno. Jer Milanović odavno tu dužnost ne obnaša, niti se za nju jučer ponovo kandidirao. On se uloge predsjednika Republike odrekao kada je odlučio biti isključivo u funkciji svoje partije i ljevice koja u Hrvatskoj ne uživa povjerenje građana, pa tu poziciju nastoji pojačati licemjernim odnosom prema braniteljima i Hrvatima u BiH.
Licemjerno zazivanje partijske potpore
Milanović sada kaže da mu je potrebna potpora SDP-a iz vrlo prozaičnih razloga: jer mu treba logistika da ga „ne pokradu“!?!“ Traži potporu partije čiji je donedavni glavni tajnik (i ne samo on) uz znanje Peđe Grbina doslovce krao potpise na prošlim lokalnim izborima, barem tako kaže podignuta optužnica protiv te skupine. Nakon što je, komentirajući svoju moguću opetovanu kandidaturu - na pitanje hoće li za to imati potporu SDP-a svojevremeno izjavio da bi Peđa Grbin i SDP „svojom potporom i od majke Tereze napravili propalicu“, Milanović sada tu potporu još jednom zaziva.
Otvoreno kršenje Ustava
Izgledno je da će ovoga puta umjesto Grbina tu zadaću imati Hajdaš Dončić, koji je nakon Milanovićeva odlaska iz SDP-a rekao dvije stvari na koje valja podsjetiti. Prvo: „Stvari će slegnuti za par dana, a Hrvatska vratiti svoju vjerodostojnost“. I drugo: „Dolazi vrijeme lidera koji će biti bitno drugačiji od Milanovića“.
Uistinu, malo tko u Hrvatskoj može zatvoriti oči pred Milanovićevim otvorenim kršenjem Ustava, izjašnjavanjem o nepriznavanju zakona koje donosi Sabor, pritiscima na zakonodavnu vlast, miješanjem u sudbenu vlast, angažmanom protiv usklađenog djelovanja državne vlasti - i sve to jer sebe, prema vlastitom kazivanju, smatra „jedinom oporbom u Hrvatskoj“.
Nezamislivo u uljuđenom demokratskom društvu
No njegova uloga nije oporbena, jer je on na vlasti. Njemu samo ne odgovaraju ustavna i zakonska ograničenja njegove vlasti pa se prometnuo u glavnog promotora destrukcije. Na stranu to da hrvatski državni poglavar na sebe preuzima ulogu najgrubljeg destruktivnog djelovanja prema stranci koja uživa najveće povjerenje birača. To možemo pripisati mržnji prema HDZ-u, koji nije bezgrešan i kojega ne podupiru svi hrvatski građani. To uostalom u demokratskom parlamentarnom sustavu i nije moguće.
Ali to da se onaj koji obnaša dužnost državnog poglavara prometne u provoditelja destrukcije prema izabranim tijelima državne vlasti, institucijama države i samoj Hrvatskoj je jednostavno nezamislivo u uređenom i uljuđenom demokratskom društvu.
Vrijeđanje, divljanje - frustracija
U Hrvatskoj se protuustavno i protuzakonito Milanovićevo djelovanje, koje se godinama odvija pred očima cijele javnosti, jednostavnim rječnikom govoreći - legalizira, u vrlo sumnjivom postupku i po nikada izrečenim kriterijima. Zbog toga je uistinu vrijeme za političare drugačije od Milanovića.
Predugo smo imali predsjednika koji se u politiku uključio galamom, sprdnjom, vrijeđanjem i divljanjem. Milanović je jedan od trinaest europskih predsjednika bez izvršnih ovlasti, to je točno. Ali niti jedan od njih na ovakav način ne iskazuje svoje frustracije, niti ikome od njih pada na pamet da djeluje protiv ustava i zakona. Očito je da prisega koju se jamči čašću Milanovića ne obvezuje, pa je najbolje i za njega i za građane da ga birači, glasujući na idućim izborima, te obveze poštede.